O izložbi

Maksimilijan Vanka (11. 10. 1889. – 2. 2. 1963.) važan je hrvatski umjetnik, djelatan od drugog desetljeća prošloga stoljeća sve do svoje iznenadne smrti. Četvrt stoljeća ranije nastanio se u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog čega je povelik dio njegova stvaralaštva ostao izvan domovine. Uz James A. Michener Art Museum u Doylestownu (Pennsylvania) i privatne zbirke umjetnikovih nasljednika, Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti okuplja najveći broj njegovih djela. Zbirka je smještena u vili pozicioniranoj na rtu sv. Nikole, pri ulazu u zapadnu luku grada Korčule. Ustrojena je zahvaljujući obitelji Stetten-Vanka, koja je nedugo nakon umjetnikove smrti Akademiji darovala dvije tamošnje nekretnine, stotinjak pokojnikovih umjetničkih radova (slika, crteža, sitne plastike) i vrijednu dokumentarnu građu. Veća kuća, u kojoj su umjetnine izložene od samoga početka, u nekoliko je navrata obnavljana i adaptirana te su osuvremenjivani izložbeni postavi. U ljeto 2019. godine, u okviru postupka planirane najnovije renovacije, umjetnine su privremeno izmještene u Zagreb, u čuvaonice Strossmayerove galerije, Akademijine muzejsko-galerijske jedinice pod čijom je stručnom skrbi Zbirka već desetljećima. Umjetnički su predmeti podvrgnuti pregledima stručnjaka iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda, na temelju kojih su poduzete mjere njihove preventivne zaštite i zacrtan dugoročni plan konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Fizička dostupnost građe pružila je priliku za njezinu pomniju vizualnu egzaminaciju, čiji će preliminarni rezultati, upotpunjeni komparativnim uvidom u umjetnine te u arhivsko gradivo drugih javnih i privatnih imatelja, biti predočeni ovom izložbom. Bez ambicije retrospektivnog pregleda, njezin je cilj predstaviti Zbirku te je u granicama dosadašnjih spoznaja staviti u odnos s ostatkom poznatog dijela Vankina opusa. Od stotinjak radova zastupljenih u zbirci, izložbom je obuhvaćena otprilike polovica. Nastojeći se u najvećoj mogućoj mjeri voditi kriterijem likovne vrijednosti, temeljni je raison selekcije bila reprezentativnost pojedinog rada u odnosu na iznimnu heterogenost žanrovsko-tematskih odrednica, oblikovno-stilskih značajki te tehnika zastupljenih u Vankinu opusu. Dodatni je ograničavajući čimbenik pri izboru bilo stanje umjetnine. Izložba je organizirana u tri cjeline, od kojih je prva osvrt na umjetnikov život i rad, u fokusu druge jest sama Zbirka, nakon čega slijedi katalog izabranih umjetnina.