U formatu horizontalno položenoga pravokutnika prikazana je pučka zabava unutar dvorišta seoske krčme. Protagonisti prizora, seljaci, uživaju u razgovoru, piću, plesu, muzici gajdaša i intimnim trenucima ili jednostavno u promatranju zabave. Svojom impostacijom, gestikulacijom i trenutačnošću svojih radnja daju prizoru životan i dinamičan karakter. Dinamičnosti prizora pridonosi i slikarev energičan potez kista, kao i razmještaj kolorističkih akcenata u bogatoj tonalnoj skali smeđe. Prostor slavlja definiran je slijeva fragmentom kuće prerezanom i paralelnom s rubom slike, a središnji dio zauzima kuća dvoslivnog krovišta s prigradnjom zdesna, koja je koso usmjerena prema dubini slike. Arhitekturom zatvorenoj lijevoj strani suprotstavlja se uski prostorni proboj u krajolik zdesna.

Na slici se kao tradicionalne odrednice samoga genre-a javljaju motiv plesa na otvorenom uz muzičku pratnju gajdaša, tema opijanja i posljedica opijenosti te motiv grljenja i ljubljenja. Takav repertoar svoje izvorište ima u slikarstvu Pietera Bruegela St. (1526.-30. – 1569.), utemeljitelja seoskoga genre-a.[1] Figure pušača duhana i kartaša te scene tučnjava uvodi Adriaen Brouwer (1605./6. – 1638.), drugi važan predstavnik poticanja i širenja motivike low-life genre-a,[2] a na tu tradiciju nadovezuje se i David Teniers Ml. mnogobrojnim uprizorenjima seoskih zabava.[3] Da ta slavlja lako mogu preći granicu veselja pokazuju tradicionalno prisutni (od Bruegela do Teniersa) naturalistički motivi zaspalih, pijanih muškaraca, muškaraca koji povraćaju, posrću ili uriniraju. Ti motivi ujedno preuzimaju ulogu moralno-didaktičnog karaktera seoskog veselja, asocirajući potrebu doziranja slavljeničkog raspoloženja. Na zagrebačkoj slici ih prepoznajemo u žustroj raspravi koja se vodi za stolom, ili očitije u liku muškarca koji okrenut leđima i pognute glave stoji uz prigradnju. Mrtva priroda s prevrnutom kantom neizostavan je motiv seoskih slavlja koja svojom prazninom upućuje na doslovno značenje vanitasa, prolaznosti i ispraznosti zemaljskih dobara.[4]

Sliku Ples pred krčmom biskup Josip Juraj Strossmayer nabavio je zajedno sa slikom Tučnjava 1872. godine.[5] O svojoj kupovini izvjestio je kanonika Nikolu Voršaka (1836. – 1880.), jednoga od najznačajnijih i najvjernijih biskupovih posrednika za nabavu umjetnina u Italiji: „Dva Teniersa, najljepša što sam jih ja igda vidio. Jedna predstavlja pianku, i kako se ljudi piani tuku. Drugo, mislim, svatove.“[6] Iz pisma saznajemo da je biskupu slike poslao osječki industrijalac Edo Kovačić, s kojim je Strossmayer osim na području gospodarenja slavonskim drvnim resursima surađivao i na polju umjetničkoga tržišta.[7] Za sada ostaje nejasno je li Kovačić bio samo posrednik ili samostalni preprodavatelj umjetnina.

Slike su nabavljene kao djelo Davida Teniersa Ml. Atribuciju Teniersu izmijenio je Đuro Vanđura predloživši kao autora Arnouda van Mansa, nakon što je na slici Tučnjava iščitao inicijale toga slabopoznatoga Teniersova učenika,[8] čija je slikarska djelatnost i dalje nepoznata.[9] Ne ulazivši u konačno rješenje atribucije dviju sličica, činjenica je da obje ukazuju na bliske veze s opusom Davida Teniersa Ml., koji je već u 17. stoljeću posato „višestruko kopirani brend.“[10]

Slika Ples pred krčmom prepoznata je u literaturi kao djelo koje „u cjelini kao i u detaljima veoma podrobno slijedi kompozicije Davida Teniersa Ml. Autor se uvelike koristio opusom D. Teniersa II.“ međutim istaknuto je kako se još nije uspjelo pronaći „original, kojega bi vjernu kopiju predstavljalo naše djelo.“[11] Danas je poznat izvornik zagrebačke slike.[12] Riječ je o signiranoj i datiranoj slici Kermes, koja se nalazi u berlinskoj Gemäldegalerie.[13] Slika je datirana u 1640. godinu, a Teniersov radionički suradnik Coryn Boel (1620. – 1668.) prenio je sliku u grafiku ponovivši pritom usmjerenje izvornika te natpis s polumjesecom i godinom 1640.[14] Moguće je da je iste godine nastao i bakropis. U odnosu na izvornik prodor u krajolik na bakropisu je reduciran, no prikazi seljaka vjerno su preneseni. Utvrđen je i određeni broj grafika suprotnoga usmjerenja, koje su nastale već tijekom 17. stoljeća. Godine 1670. grafiku Coryna Boela je u grafici suprotnoga usmjerenja ponovila Johanna Christina Küsel.[15] Naša slika istoga je usmjerenja kao izvornik i prve reproduktivne grafike, međutim razlike su vidljive u reduciranju pozadine zdesna, 'obogaćivanju' arhitekture dodatnim otvorima i motivima mrtve prirode u prednjem prostornom pojasu te osliku oblaka. Zamjetne razlike ukazuju i na mogućnost postojanja nekog drugog grafičkoga predloška ili kopije, a vrijeme nastanka naše slike proteže se i u 18. stoljeće, kada Teniers doseže vrhunac recepcije i popularnosti.

Prilagodila: Iva Pasini Tržec, srpanj 2020.

[1] Usp. Eddy de Jongh, Ger Luijten, Spiegel van Alledag, Nederlandse genreprenten 1550-1700, Amsterdam, 1997., str. 308. Usp. i Iva Pasini Tržec, David Teniers Ml., Kermes, u: Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Borivoj Popovčak, Strossmayerova galerija starih majstora. Odabrana djela, Zagreb, 2013., str. 154-161.

[2] Usp. Seymour Slive, Dutch Painting 1600-1800, New Haven, London, 1995., str. 133-135.

[3] Usp. Peter C. Sutton, Painting in the Age of Rubens, u: Peter C. Sutton (ur.), The Age of Rubens, Antwerpen, 1994., str. 63.

[4] Usp. James Hall, Rječnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb, 1998., str. 211.

[5] Usp. Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Strossmayerova zbirka starih majstora, Zagreb, 2018., str. 309.

[6] Josip Juraj Strossmayer Nikoli Voršaku, [Đakovo], 29. veljače 1872. Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, XI A, 1/Vor. N. 82.

[7] Usp. Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Strossmayerova zbirka starih majstora, Zagreb, 2018., str. 309.

[8] Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 101-104.

[9] U bazi Nizozemskog instituta za povijest umjetnosti Arnoudu van Mansu pripisuje se samo jedna slika. https://rkd.nl/nl/explore/artists/52378.

[10] Jessica Mack-Andrick, 'Teniers pinxit': Die Rezeption von David Teniers d. J. in der Reproduktionsgraphik des 17. und 18. Jahrhunderts, u: Margaret Klinge, Dietmar Lüdke (ur.), David Teniers der Jüngere 1610-1690: Alltag und Vergnügen im Flandern, katalog izložbe (Staatliche Kunsthalle Karlsruhe), Heidelberg, 2005., str. 76-86, 77.

[11] Ivy Kugli, Referat o suradnji Galerije Jugoslavenske akademije s Nacionalnim centrom za proučavanje 'Flamanskih primitivaca' u Bruxellesu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti, 6/1 (1958.), str. 47-50, 50.

[12] Iva Pasini Tržec, 'Slike prema slikama' u zbirci sjevernoeuropskog slikarstva Strossmayerove galerije, u: Ivana Mance, Martina Petrinović, Tanja Trška (ur.), Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjeničara umjetnosti. Institucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019., str. 126-127.

[13] David Teniers Ml., Flamanski kermes, 1640., ulje na dasci, 32 x 58,5 cm, Berlin, Gemäldegalerie, inv. br. 866c.

[14] Coryn Boel prema D. Teniersu Ml., Flamanski kermes, 1640.(?), London, The British Museum, Hollstein 31.II.

[15] Johanna Christina Küssel prema C. Boel prema D. Teniers Ml., Flamanski kermes, 1677., London, The British Museum, Hollstein 31 (»Christiana Kuslen fecit. 1677«).

Iva Pasini Tržec, 'Slike prema slikama' u zbirci sjevernoeuropskog slikarstva Strossmayerove galerije, u: Ivana Mance, Martina Petrinović, Tanja Trška (ur.), Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjeničara umjetnosti. Institucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019., str. 123-130, 126-127

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Strossmayerova zbirka starih majstora, Zagreb, 2018., str. 99, 304, 309, 374

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Slike iz ostavštine kardinala Jurja Haulika u zbirci biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Peristil, 57 (2014.), str. 113-125, 118

Đuro Vanđura, Borivoj Popovčak (ur.), Strossmayerova donacija, europska umjetnost od X. do XIX. stoljeća, Zagreb, 2006., str. 154, kat. br. 217

Olga Maruševski, Juraj Haulik i likovne umjetnosti, u: Antun Škvorčević (ur.), Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094.-1994. Zbornik u čast kardinala Franje Kuharića, Zagreb, 1995., str. 559-571, 569

Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 101-102

Đuro Vanđura, Oblici narodne kulture u nizozemskom slikarstvu, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora; Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad IC JAZU), Zagreb, 1987., str. 9, 14, kat. br. 51

Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 41, kat. br. 55

Vinko Zlamalik, Strossmayerova galerija starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1967., str. 294-295, kat. br. 153

Ivy Kugli, Referat o suradnji Galerije Jugoslavenske akademije s Nacionalnim centrom za proučavanje 'Flamanskih primitivaca' u Bruxellesu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti, 6/1 (1958.), str. 47-50, 50

Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog Galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umjetnost do XIX. stoljeća, Zagreb, 1950., str. 76, kat. br. 169

Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog Galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1947., str. 77, kat. br. 135

Artur Schneider, Dodatak VI. izdanju kataloga Strossmayerove galerije, Zagreb, 1932., str. 26, kat. br. 137

Gabriel Térey, Dodatak VI. izdanju kataloga Strossmayerove galerije slika, Zagreb, 1926., str. 29, kat. br. 137

Petar Knoll, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1922., str. 108, kat. br. 148

Josip Brunšmid, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1917., str. 38, kat. br. 148

Josip Brunšmid, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1911., str. 38, kat. br. 148

Nikola Mašić, Milivoj Šrepel, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1895., str. 80, kat. br. 148

Franjo Rački, Akademijska galerija Strossmajerova, Zagreb, 1891., str. 77, kat. br. 13

Iso Kršnjavi, Ćiro Truhelka, Sbirka slika Strossmayerove galerije Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1885., kat. br. 112

Ćiro Truhelka, Strossmayerova galerija slika, Vienac, 45 (1884.), str. 719

Mihovil Cepelić, Popis slika u privatnoj galeriji preuzv. g. J. J.Strossmayera po njegovih navodih, rukopis, Đakovo, 1883., kat. br. 122