Pogled na grad odnosno luku i rijeku s brodovima za sada još nije uvjerljivo identificiran.[1] Moguće je da se radi o izmišljenoj topografiji, koja je međutim izrazito minuciozno opisana te se susreće, predstavljena u različitim kadrovima, i na drugim djelima amsterdamskoga slikara Jacobusa Storcka (1641. – n. 1692.). Riječ je o jednoj od Storckovih inačica istovjetnoga riječnoga krajolika s gradom, koje se danas čuvaju u brojnim europskim privatnim i javnim zbirkama.[2] Slika iz Strossmayerove galerije datirana je u 1664. godinu i signirana punim potpisom na bijelom polju nizozemske zastave na krmi broda,[3] punim imenom potpisana je slika prodavana u Parizu 1995. godine,[4] a inicijal imena i puno prezime sačuvano je na slici u Wallace Collection[5] te slici prodavanoj u Amsterdamu posredstvom aukcijske kuće Christie's 1997. godine.[6]

Jacobus Storck potječe iz slikarske obitelji Sturckenburch, odnosno Storck ili Sturck.[7] Njegov otac Jan Jansz. Storck bio je slikar u Amsterdamu, a njegov stariji brat Johannes i mlađi brat Abraham također su bili slikari. Najuspješnijim u toj obitelji slikara marina smatra se Abraham Storck, međutim i i Jacobus zauzima osobito istaknuto mjesto u slikarstvu marina, topografskih pogleda i talijanizirajućih lučnih prizora nizozemskoga Zlatnoga doba. Istraživanje Jacobusova slikarska načina započinje tridesetih godina 20. stoljeća kada se njegov opus razlučuje od opusa ostalih članova obitelji i kada se sastavljaju prvi popisi njegovih djela.[8] Arhivskim se istraživanjima potvrđuje njegova djelatnost u Amsterdamu,[9] a na temelju sačuvanih skica i oslikanih motiva pretpostavlja se da je 1670. zajedno s bratom Abrahamom krenuo na put Rajnom prema jugu te posjetio Bonn, Mainz, Worms, Speyer i Aschaffenburg.[10] Osim zajedničkog putovanja smatra se da su Abraham i Jacobus dijelili i obiteljski studio te da je Jacobus slikao ljude na marinama svoga mlađega brata Abrahama.[11]

Jacobus se osobito istaknuo u prikazivanju veduta odnosno arhitekture, pri čemu i najsitnijim pojedinostima pridaje jednaku pažnju. S osobitim umijećem slika nebo i blago uzburkane vodene površine. Preferira riječne krajolike i unutarnje vode. Njegov način odlikuje vješta slikarska tehnika, smisao za detalj i uporaba svijetlih boja bogatih tonalnih vrijednosti. Te odlike prepoznajemo i na slici u Strossmayerovoj galeriji. Uski ulaz u luku određen je dijagonalnim smanjenjem građevina na lijevoj obali. Na površini vode protkanoj sitnim valovima plovi nekoliko brodova, koji su poput arhitekture grada prikazani gotovo fotografskom preciznošću. Mnoštvo narativnih prizora kako na obali tako i na brodovima daje živost mirnom ugođaju čitavoga prikaza. Na jedrima i krmi državnog nizozemskog broda vijori nizozemska trobojnica crvene, bijele i plave vodoravne pruge u uporabi od 1625. godine, kada je crvena boja zamijenila raniju narančastu, kako se republička zastava ne bi više poistovjećivala s plemićkom kućom Nassau.[12] Naime narančasto-bijelo-plava stara nizozemska zastava, tzv. Prinsenvlag (Prinčeva zastava), temeljila se na heraldičkim bojama Vilama Oranskog iz kuće Nassau, glavnoga predvodnika Ujedinjenih provincija u borbi protiv španjolske vlasti koja je okončana neovisnošću Nizozemske. Zastava s trostrukim nizozemskim bojama nalazi se na brodu lijevo na slici. Na krmi državnoga broda, nad zatvorenim galerijama, koje takav oblik poprimaju nakon 1640. godine,[13] anđeli s trubama pridržavaju grb, a flankira ih po jedan ženski lik personificirajući kreposti, desno Pravednost s atributima vage i mača, a lijevo Ufanje sa sidrom.[14]

Istovjetno rješenje detalja krme, kao i čitav brod s posadom i pomoćnim čamcem ponavlja se i na Storckovim inačicama u Amsterdamu i u Wallace Collection u Londonu. Za razliku od londonske slike gdje svježi povjetarac pristiže zdesna, na slici u Strossmayerovoj galeriji vjetar puše s nasuprotne strane, te su i zastave i jedra sukladno tome usmjerene udesno. Rješenje arhitekture zagrebačke i londonske slike gotovo je istovjetno, a na amsterdamskoj je slici kadar neznatno udaljen. Najviše varijacije slikar postiže mijenjajući broj, vrstu i veličinu brodova, pri čemu se pariška slika najviše razlikuje s obzirom na razmještaj i odabir brodova.

Slika iz Strossmayerove galerije nekoć se nalazila u vlasništvu zagrebačkoga industrijalca i sakupljača umjetnina Ervina Weissa. Ervin Weiss svoju je zbirku starih majstora većim djelom nabavio u Beču, putem aukcijske kuće Auktionshaus für Altertümer Glückselig.[15] Ta je bečka aukcijska kuća 1927. godine prodavala djela iz ostavštine Viktora i Helene Mautner-Markhof (u. 1926.).[16] Viktor Mautner-Markhof (1865. – 1919.) potječe iz obitelji pivara, koja se 1840. preselila iz Češke u Beč gdje otvaraju pivovaru Sankt Marx.[17] Godine 1872. godine dodijeljena im je plemićka titula. Zahvaljujući inovacijama u proizvodnji pive koje su omogućile cijelogodišnju proizvodnju, pivovara Sankt Marx postaje pod Karlom Ferdinandem, ocem Viktora Mautner-Markhofa, treća po veličini u Europi.[18] Od 1913. godine započinju s proizvodnjom i drugih proizvoda poput senfa i octa, a marka Mautner Markhof i danas slovi kao jedan od važnijih austrijskih brendova prehrambenih proizvoda. Obitelj se osim toga istaknula karitativnom djelatnošću te je intenzivno potpomagala umjetnost i znanost. Slika Luka u Holandiji navedena je u prodajnom katalogu pod brojem 60 s opisom „ Jacobus Storck (tätig in Amsterdam 1660 bis 1684): Ansicht von Amsterdam. Auf der Flagge des Hauptschiffes die Signatur Jacobus Sturck Fecit 1664. Auf dem vordersten Schluβstein der Mauer ein zweitesmal datiert 1664. Vgl. dazu die Ansicht eines Schlosses am Ufer eines Kanals in der Wallace-Collection in London. Öl auf Leinwand. 78:107“.[19] Navedena signatura i dvostruka datacija, na zastavi i na zaglavnom kamenu na zidinama grada sačuvane su do danas, a slika iz Wallace Collection u Londonu i dalje je važan komparativan primjer. Početna cijena na aukciji od 6000 šilinga nije ostvarena te je slika kupljena za 5800 šilinga, kako saznajemo iz anotiranoga kataloga koji se čuva u Nederlands Instituut voor Kunstgeschiedenis, RKD u Den Haagu, ali i novinskoga osvrta na aukciju.[20] Iako anotacija ne sadrži ime kupca, s velikom sigurnošću možemo ustvrditi da je kupovinu na toj aukciji realizirao Ervin Weiss s obzirom na višestruke veze s aukcijskom kućom Glückselig.[21] Slika se od 1952. godine nalazi u Strossmayerovoj galeriji, iako se u stranoj literaturi i nadalje navodi s podatkom prodaje iz 1927. godine bez navoda sadašnjega smještaja.[22]

Iva Pasini Tržec, lipanj 2020.

[1] Zabilježeni su prijedlozi o Amsterdamu ili Düsseldorfu. Usp. John Ingamells, The Wallace Collection. Catalogue of Pictures IV. Dutch and Flemish, London, 1992., str. 361-362.

[2] Usp. RKD – Nederlands Instituut voor Kunstgeschiedenis, fototeka, 596, Marines, Jacobus Storck, kutija 3, Onbekende Plaats.

[3] Usp. Đuro Vanđura, Reporter iz Baroka. Prva javna prezentacija jednog dokumentarističkog djela iz kista Jacobusa Sturcka, Oko, 13/375 (31. srpnja - 14. kolovoza 1986.), str. 25.

[4] Jacobus Storck, Fantastičan pogled na nizozemski grad i rijeku, ulje na dasci, 73 x 107 cm, Pariz, Tajan, Etude, 12. prosinca 1995., lot. 75.

[5] Jacobus Storck, Dvorac na rijeci u Nizozemskoj, ulje na platnu, 92,8 x 117,5 cm, London, The Wallace Collection, inv. br. P208.

[6] Jacobus Storck, Brodovi na rijeci uz luku, ulje na dasci, 78,4 x 109,5 cm, Amsterdam, Christie's, 10. studenoga 1997., lot. 141.

[7] Usp. Isabella Henriette van Eeghen, De schildersfamilie Sturck, Storck of Sturckenburch, Oud-Holland, 68 (1953.), str. 216-223.

[8] Usp. Jadwiga Vuyk, Johannes of Jacobus Storck of Sturck?, Oud-Holland 52 (1935.), str. 121-126.

[9] Usp. Isabella Henriette van Eeghen, De schildersfamilie Sturck, Storck of Sturckenburch, Oud-Holland, 68 (1953.), str. 216-223.

[10] Usp. Jacobus Storck, dostpno na: https://rkd.nl/nl/explore/artists/75518. Iznesena je pretpostavka i o putovanju u Italiju, usp. Stephen Duffy, Jo Hedley, The Wallace Collection's Pictures. A Complete Catalogue, London, 2004., str. 414.

[11] Usp. Edward H. H. Archibald, The dictionary of sea painters of Europe and America, Woodbridge, 2000., str. 218; E. Munnig Schmidt, Jacob Storck (1641-ca.1693), kunstschilder, en de Vecht, Jaarboekje Niftarlake (2005.), str. 23-36.

[12] Usp. Edward H. H. Archibald, The dictionary of sea painters of Europe and America, Woodbridge, 2000., str. 24.

[13] Isto, str. 35-36.

[14] Usp. Đuro Vanđura, Reporter iz Baroka. Prva javna prezentacija jednog dokumentarističkog djela iz kista Jacobusa Sturcka, Oko, 13/375 (31. srpnja - 14. kolovoza 1986.), str. 25; Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 155-156.

[15] Više u: Iva Pasini Tržec, Slike starih majstora iz zbirke Ervina i Branke Weiss u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 43 (2019.), str. 231-241.

[16] Usp. Auktionshaus für Altertümer Glückselig, Gemälde moderner und alter Meister, Skulpturen, Mobiliar, Porzellan etc., Beč, 22.-24. studenoga 1927.

[17] Usp. H. Stekl, Mautner von Markhof, Adolf Ignaz, u: Leo Santifaller, Eva Obermayer-Marnach (ur.), Österreichisches Biographisches Lexikon 1815-1950, Beč, 6. sv., 1975., str. 165-166.

[18] Usp. H. Stekl, Mautner von Markhof, Karl Ferdinand, u: isto, str. 167.

[19] Auktionshaus für Altertümer Glückselig, Gemälde moderner und alter Meister, Skulpturen, Mobiliar, Porzellan etc., Beč, 22.-24. studenoga 1927., str. 18, kat. br. 60. Na poleđini slike sačuvana je ceduljca s tiskanim brojem 60.

[20] Die Sammler Mautner-Markhof, u: Internationale Sammler Zeitung. Zentralblatt für Sammler, Liebhaber und Kunstfreunde, 19, 22/23 (1. prosinca 1927.), str. 206.

[21] U bečkom Österreichisches Museum für angewandte Kunst (MAK) sačuvani su anotirani Glückseligovi katalozi s imenima kupaca, među kojima se u više navrata spominje Weissovo ime.

[22] Usp. Stephen Duffy, Jo Hedley, The Wallace Collection's Pictures. A Complete Catalogue, London, 2004., str. 414; John Ingamells, The Wallace Collection. Catalogue of Pictures IV. Dutch and Flemish, London, 1992., str. 361-362.

Iva Pasini Tržec, Ljerka Dulibić, Ivan Ferenčak, Bartol Fabijanić, TransCultAA istraživanja u Strossmayerovoj galeriji / TransCultAA research in the Strossmayer Gallery, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU), Zagreb, 2020, str. 60-65

Iva Pasini Tržec, Slike starih majstora iz zbirke Ervina i Branke Weiss u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 43 (2019.), str. 233-234

Stephen Duffy, Jo Hedley, The Wallace Collection's Pictures. A Complete Catalogue, London, 2004., str. 414

John Ingamells, The Wallace Collection. Catalogue of Pictures IV. Dutch and Flemish, London, 1992., str. 361-362

Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 155-156

Đuro Vanđura, Reporter iz Baroka. Prva javna prezentacija jednog dokumentarističkog djela iz kista Jacobusa Sturcka, Oko, 13/375 (31. srpnja - 14. kolovoza 1986.), str. 25

Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 100, kat. br. 254

Auktionshaus für Altertümer Glückselig, Gemälde moderner und alter Meister, Skulpturen, Mobiliar, Porzellan etc., Beč, 22.-24. studenoga 1927., str. 18, kat. br. 60