Slika Veselo društvo Jana Miensea Molenaera (1609./10. – 1668.) iz zbirke Izidora i Henriette von Klarwill osobito je pohvalno ocijenjena u osvrtima objavljenima prije i uoči prodaje u Berlinu 1928. godine, kada su u organizaciji aukcijske kuće Rudolph Lepke's Kunst-Auctions-Haus prodavane umjetnine iz te bečke zbirke. Austrijski povjesničar umjetnosti Theodor von Frimmel započeo je njome prikaz Klarwillove zbirke kao „eines der wertvollesten Werke des Jan Miense Molenaers,“[1] a u predgovoru prodajnoga kataloga pohvaljena je kao „wohl das künstlerisch hochwertigste unter den bisher in den Handel gekommenen Gemälden dieses Meisters, von dem man stets nur kleinformatige Werke zu sehen bekommt“[2] te predstavljena kao „Hauptbild des Meisters.“[3] Slika Veselo društvo tada nije našla novoga vlasnika, a nasljednici Izidora i Henriette von Klarwill nastavili su nuditi slike na prodaju i nakon aukcije u Berlinu. U tijeku kupoprodajnoga procesa, kojega su krajem dvadesetih godina 20. stoljeća vodili Georg Ritter von Klarwill i tadašnji ravnatelj Strossmayerove galerije Artur Schneider, ponuđene je slike na Schneiderovu molbu u Berlinu procijenio njemački povjesničar umjetnosti Max Jakob Friedländer ustvrdivši da je „Molenaer: sonderlich richtig bestimmt, bedeutend, gut erhalten“.^[4] Zahvaljujući tako pozitivnom sudu slika Veselo društvo je zajedno sa slikom Portret djevojke u perivoju nabavljena 1929. godine za Strossmayerovu galeriju posredstvom Društva prijatelja Strossmayerove galerije i nadbiskupa Antuna Bauera.[5]

Harlemski slikar Jan Miense Molenaer ostao je zapamćen po ikonografski raznolikim genre prizorima. Njegov je opus zanemarivan sve do druge polovice 20. stoljeća kada mu je priznata kreativna kombinacija tradicionalnih tema i simboličkih alegorija.^[6] Iznimno raznolikim tematskim registrom nastalim između 1629. i 1640. potvrdio se kao najkreativniji slikar svoje generacije. Njegova humoreskna djela moralno-didaktičnoga sadržaja stvaraju poveznicu između djela Pietera Bruegela Starijega i Jana Steena, čijim se smatra pretečom.^[7] Godine 1636. oženio se slikaricom Judith Leyster i ubrzo potom, preselio u Amsterdam, gdje se nakon 1640. okrenuo niskom, seoskom genre-u u interijeru i krajoliku nastojeći ispuniti nišu nastalu nakon smrti Davida Vinckboonsa na natjecateljskom amsterdamskom tržištu umjetninama.^[8] Tematska raznolikost ranijega razdoblja postupno se smanjuje, a krajem četvrtoga desetljeća vidljiva je i promjena u slikarevu načinu: smanjuje dimenzije likova i povećava njihov broj preuzimajući kompozicijski format za seoske zabave koji uvodi Isaack van Ostade. Krajem 1648. Molenaer se s obitelji preselio u selo Heemstede južno od Haarlema, čime se i određuje početak slikareva trećeg, posljednjeg razdoblja.^[9] Nastavlja slikati seoske prizore u krajoliku i interijeru utapajući ih u monokromnu tonalnu paletu širih, grubljih nanosa kista.

Odlike posljednjega razdoblja vidljive su i na zagrebačkoj seoskoj zabavi. Desetak likova stisnuto je oko stola slijeva. Sjede ili stoje u raznim opuštenim aktivnostima: uživaju u hrani, piću, duhanu, glazbi, jedan par se ljubi, majka doji dijete. Asimetrična kompozicija uravnotežena je mrtvom prirodom zdesna. Grupa likova oko stola obasjana je svjetlošću koja dopire kroz prozor gore lijevo, ostali dijelovi ostaju u tami te se obrisi prostora samo naslućuju, a grupa muških likova u pozadini desno jasnije se nazire. Likovi su manjih dimenzija, vješto integrirani u oslikani prostor, i povezani impostacijama i gestikulacijama u grupu. Ipak muškarac s beretkom desno od stola i žena s djetetom lijevo ističu se kolorističkim akcentima crvene i bijele te pogledom usmjerenim prema gledatelju, iako se njihova uloga na slici ne može jednoznačno interpretirati.^[10] Također nije moguća niti jednoznačna interpretacija čitave slike: je li riječ o moralnome upozorenju za neumjerenost i ljudsku glupost (u pozadini dvojica vode pripitog muškarca) ili o vizualizaciji popularne poslovice „kako stari pjevaju tako mladi sviraju“ (djeca doduše sudjeluju u zabavi, iako u dječjim aktivnostima) ostaje otvoreno.

Molenaer je osim opetovanja određenih tipova, motiva i impostacija u kreativnoj varijaciji ponavljao i elemente pokućstva i posuđa.^[11] Tijekom 1640.-ih i 1650.-ih uvodi manji, moderan, bijeli kameni vrč s kositrenim poklopcem dekoriran plavim kobaltnim ornamentom koji se nastavlja javljati na djelima iz kasnijega razdoblja.^[12] Na našoj slici prepoznajemo ga u ljevici muškarca s beretkom u prednjem prostornom pojasu. Od kasnih 1650.-ih i tijekom 1660.-te javljaju se dva nova vrča,^[13] od kojih se jedan, veliki vrč vezan s mjedenim okovima s kositrenim poklopcem nalazi na drvenom stolcu s desne strane zagrebačke slike čime se dodatno potvrđuje datacija djela u kasne 1650.-te odnosno 1660.-te godine.

Navode o ranijoj zvučnoj provenijenciji slike, „aus einer adeligen Familie in Ungarn“,^[14] odnosno „aus dem Besitz eines Fürsten Esterházy“,[15] za sada nije bilo moguće potvrditi. Na poleđini slike sačuvano je više brojčanih oznaka,[16] te pečat carine u Beču („Zollamt Wien 45“) koji potvrđuje transport slike.

Iva Pasini Tržec, lipanj 2020.

[1] Theodor von Frimmel, Die Sammlung Henriette v. Klarwill in Wien, Blätter für Gemäldekunde, 2/1 (1906.), str. 1-25, 3.

[2] Gemälde alter Meister, Sammlung Ritter von Klarwill, Wien; Sammlung Graf Lassus, Paris, Berlin, Rudolph Lepke's Kunst-Auctions-Haus, Berlin, 17. travnja 1928., str. 17.

[3] Isto, str. 22, kat. br. 80.

[4] Max Jakob Friedländer Arturu Schneideru, Berlin, 7. ožujka 1929. Arhiv Strossmayerove galerije, kutija 2 (1926.-1933.), 1927.-28., zaseban sveščić „Informacija od Georga R. Klarwilla“.

[5] Više u: Iva Pasini Tržec, Zwei Gemälde aus der Sammlung Klarwill in der Strossmayer Galerie in Zagreb, Zbornik za umetnostno zgodovino (Nova vrsta) 50 (2014.), str. 147-168.

[6] Usp. Dennis P. Weller, Introduction, u: Dennis P. Weller, Jan Miense Molenaer. Painter of the Dutch Golden Age, katalog izložbe (North Carolina Museum of Art; Columbus, Indianapolis Museum of Art; Manchester, The Currier Museum of Art), New York, 2002., str. 1-7.

[7] Dennis P. Weller, Jan Miense Molenaer. Painter of the Dutch Golden Age, u: isto, str. 17-21.

[8] Usp. Wayne E. Franits, Dutch seventeenth-century genre painting its stylistic and thematic evolution, New Haven [et al.], 2004., str. 46.

[9] Dennis P. Weller, Jan Miense Molenaer. Painter of the Dutch Golden Age, u: Dennis P. Weller, Jan Miense Molenaer. Painter of the Dutch Golden Age, katalog izložbe (North Carolina Museum of Art; Columbus, Indianapolis Museum of Art; Manchester, The Currier Museum of Art), New York, 2002., str. 21-23.

[10] Usp. Justus Müller Hofstede, Jan Miense Molenaer's Departure of the Prodigal Son. In Search of the Allegorical Form, u: Cynthia P. Schneider, William W. Robinson, Alice I. Davies (ur.), Shop Talk. Studies in Honor of Seymour Slive. Presented on his Seventy-Fifth Birthday, Cambridge, 1995., str. 181-183.

[11] Usp. Cynthia van Bogendorf Rupprath, Molenaer in His Studio. Props, Models and Motifs, u: Dennis P. Weller, Jan Miense Molenaer. Painter of the Dutch Golden Age, katalog izložbe (North Carolina Museum of Art; Columbus, Indianapolis Museum of Art; Manchester, The Currier Museum of Art), New York, 2002., str. 27-41.

[12] Isto, str. 30.

[13] Isto.

[14] Frimmel 1906., str. 1.

[15] Gemälde alter Meister, Sammlung Ritter von Klarwill, Wien; Sammlung Graf Lassus, Paris, Berlin, Rudolph Lepke's Kunst-Auctions-Haus, Berlin, 17. travnja 1928., str. 17.

[16] Plavom ispisan broj 9952 i težina: 26 kg., zelenom ispisan broj 19., te ceduljica s otisnutim brojem 2.

Iva Pasini Tržec, Ljerka Dulibić, Ivan Ferenčak, Bartol Fabijanić, TransCultAA istraživanja u Strossmayerovoj galeriji / TransCultAA research in the Strossmayer Gallery, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU), Zagreb, 2020., str. 14-19

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Akvizicije Društva prijatelja Strossmayerove galerije, u: Dragan Damjanović, Lovorka Magaš Bilandžić (ur.), Imago, imaginatio, imaginabile. Zbornik u čast Zvonka Maković, Zagreb, 2018., str. 284-286

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Schneiderovi prilozi za Strossmayerovu galeriju starih majstora, u: Ljerka Dulibić (ur.), Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa Hrvatski povjesničari umjetnosti 1. Artur Schneider (1879.-1946.), Zagreb, 2016., str. 72

Iva Pasini Tržec, Zwei Gemälde aus der Sammlung Klarwill in der Strossmayer Galerie in Zagreb, Zbornik za umetnostno zgodovino (Nova vrsta) 50 (2014.), str. 147-168

Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 109-110

Đuro Vanđura, Oblici narodne kulture u nizozemskom slikarstvu, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora; Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad IC JAZU), Zagreb, 1987., str. 13, kat. br. 42

Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 78, 100, kat. br. 244

Vinko Zlamalik, Strossmayerova galerija starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1967., str. 276, kat. br. 142 (294)

Ljubo Babić, Kroz staru galeriju, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 8/2-3 (1960.), str. 203

Ivy Kugli, Referat o suradnji Galerije Jugoslavenske akademije s Nacionalnim centrom za proučavanje 'Flamanskih primitivaca' u Bruxellesu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, 1/6 (1958.), str. 49

Matko Peić, Pedagogija u galeriji, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1/1-2 (1953.), str. 21

Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950., str. 75, kat. br. 162 (294)

Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1947., str. 80, kat. br. 142

Artur Schneider, Dodatak VI izdanju kataloga Strossmayerove galerije, Zagreb 1932., str. 27, kat. br. 146a

Ljubo Babić, Majstori XVII. vijeka u Strossmayerovoj galeriji, Obzor, 70/134 (21. svibnja 1929.), str. 2-3

Iz Strossmayerove galerije slika, Jutarnji list, 18/6246 (25. lipnja 1929.), str. 8

Nove slike u Strossmayerovoj galeriji slika, Obzor, 167 (24. lipnja 1929.), str. 3

Povećanje Strossmayerove galerije slika, Svijet, 8/22 (23. studenoga 1929.), str. 526

Gemälde alter Meister, Sammlung Ritter von Klarwill, Wien; Sammlung Graf Lassus, Paris, Berlin, Rudolph Lepke's Kunst-Auctions-Haus, Berlin, 17. travnja 1928., str. 17, 22, kat. br. 80, tabla 11; Theodor von Frimmel, Die Sammlung Henriette v. Klarwill in Wien, Blätter für Gemäldekunde, 2/1 (1906.), str. 1-25, str. 3