Slike Seljak se udvara starijoj ženi i Muškarac čita i žena za stolom potječu iz zbirke kardinala Jurja Haulika (1788. – 1869.), koji je čitavog svoga života, značajni dio kojega je proveo obnašajući visoku crkvenu čast u Zagrebu, kontinuirano potpomagao utemeljenje i razvoj različitih hrvatskih kulturnih institucija i društvenih inicijativa.[1] Haulik je ponajviše u Beču, a potom i u Budimu, Pešti, Karlsbadu te Veneciji sakupio vrijednu zbirku umjetnina.[2] Među slikama u njegovoj zbirci prevladavala su djela starih majstora, krajolici, genre slike te scene lova i seljačkog života nizozemskih i flamanskih slikara 17. stoljeća. Ostavština kardinala Haulika prodavana je na dražbi u Zagrebu od 13. do 23. srpnja 1869. godine te je kao veliki društveni događaj bila popraćena nizom članaka u tadašnjem tisku.[3] Dragocjeno svjedočanstvo o kulturi življenja i svakodnevice viših društvenih slojeva predstavlja inventar Haulikove zbirke, koji osim pokućstva, odjeće i misnog ruha sadrži i 140 pojedinačno navedenih umjetnina.[4] Upravo zahvaljujući uvidu u rukopisni popis Haulikova inventara bilo je moguće identificirati slike iz Haulikove zbirke koje je za biskupa Strossmayera na dražbi kupio Franjo Rački.

Rački je na desetodnevnoj Haulikovoj dražbi kupio jedanaest slika, o čemu je izvijestio Strossmayera u pismu od 18. srpnja 1869. godine.[5] Među njima navodi i „dvije krasne sličice od Teniersa (1610-1694), oba originala.“[6]

U Strossmayerovoj su se galeriji „dvije krasne sličice od Teniersa“ uvriježeno identificirale kao slike Ples pred krčmom i Tučnjava.^[7] Međutim iz uvida u rukopisni popis Haulikova inventara jasno proizlazi da Haulikovi „Teniersi“ navedeni kao „2 kleine holländisch Bauern – Conversatz. Stücke, in beyden ein Bauer und Bäuerin Tennier“ nisu višefiguralne kompozicije, već slike s prikazom po jednoga seljaka i seljanke.[8]

Slike Seljak se udvara starijoj ženi i Muškarac čita i žena za stolom prvi put su u Strossmayerovoj zbirci zabilježene 1883. godine kao djela „holandezke škole“.^[9] Oznaka nizozemske škole ponavlja se u dva sljedeća kataloga Galerije,^[10] sve do 1895. godine kada su slike naznačene kao kopije po Davidu Teniersu Ml.^[11] Vanđura ih je interpretirao kao dio ciklusa Pet osjetila odredivši ih kao Sluh odnosno Vid te ih je pripisao Ferdinandu Apshovenu Ml., na temelju vlastite interpretacije monograma AB na jednoj slici kompozicijski srodnoj jednoj od zagrebačkih slika.^[12]

Predložak slici Seljak se udvara starijoj ženi je signirana i datirana slika nizozemskoga slikara low-life tematike, Adriaena van Ostadea (1610. – 1685.) iz 1653. godine koja se čuva u National Gallery u Londonu.^[13] U odnosu na Ostadeov izvornik kompozicija je zrcalno obrnuta, detalji pozadine, prozor i ormar su reducirani no ponavljaju se gotovo svi elementi na stolu. Impostacija starijega para kako sjedi za stolom je ponovljena, no uvelike se razlikuje izbor njihove odjeće. Muškarac se naginje prema ženi, položivši svoju desnu ruku na njezinu. U drugoj ruci drži visoku čašu. Ženina ruka dotiče lulu na stolu, a drugom se oslanja na naslon drvenoga stolca. Lagano se smješka, ali još nije uzdigla svoje oči do očiju seljaka. Osjeća se njezina sramežljivost i neodlučnost.

Seoski prizori harlemskoga slikara Adriaena van Ostadea bili su već za njegova života iznimno popularni, a njegova su djela bila osobito cijenjena i tijekom 18. stoljeća. Svega nekoliko godina nakon nastanka Ostadeove slike Seljak se udvara starijoj ženi, tu je sliku 1662. u grafici obrnutoga usmjerenja ponovio harlemski grafičar i slikar Cornelis Visscher II., a kompoziciju su potom u novu grafičku tehniku mezzotinte još i prije kraja 17. stoljeća prenijeli i grafičari Jacob Gole i Peter Schenk.^[14] Nizozemski grafičar djelatan u Amsterdamu Jacob Gole ne ponavlja prozor, pojednostavljuje motive na stolu, reže kadar gore i bočno, no u grafici Petera Schenka, nastaloj vjerojatno prema Visscherovu predlošku, ponovno se javlja i prozor.

Ostadeova slika ili vjerojatno Visscherova suvremena grafika po slici bila je tijekom 18. stoljeća poznata pod nazivom „Het schollenmannetje“ ili „Het zoute scholletje“.[15] Ta imena potječu od plosnate ribe list koja se nalazi na stolu, iako ju nije lako uočiti. O popularnosti invencije i njezinom širenju putem grafičkih predložaka svjedoče i slike zabilježene na tržištu umjetinama u 20. stoljeću.^[16] I zagrebačka je slika zasigurno nastala prema grafičkom predlošku, no pobliže vrijeme njezina nastanka nije moguće definirati.

Prilagodila: Iva Pasini Tržec, srpanj 2020.

[1] Usp. Marcel Bačić, Haulik, Juraj, u: Žarko Domljan (ur.), Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. sv., Zagreb, 1995., str. 326; Franjo Emanuel Hoško, Haulik, Juraj (Georgius), u: Hrvatski biografski leksikon, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=54.

[2] Usp. Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Slike iz ostavštine kardinala Jurja Haulika u zbirci biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Peristil, 57 (2014.), str. 113-125.

[3] Čitav niz članaka izašao je u Agramer Zeitung, 44/158 (14. srpnja 1869.); 44/159 (15. srpnja 1869.); 44/160 (16. srpnja 1869.); 44/161 (17. srpnja 1869.); 44/162 (19. srpnja 1869.); 44/163 (20. srpnja 1869.); 44/164 (21. srpnja 1869.); 44/165 (22. srpnja 1869.); 44/166 (23. srpnja 1869.); 44/167 (24. srpnja 1869.).

[4] Haulik, Juraj: Inventarium rerum mearum: Demptis minutis, 1834. Metropolitanska knjižnica, Zagreb, MP 75. Usp. Milan Grlović, Album zaslužnih Hrvata 19. stoljeća, 1. sv., Zagreb, 1898.; Olga Maruševski, Juraj Haulik i likovne umjetnosti, Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. – 1994., u: Antun Škvorčević (ur.), Zbornik u čast kardinala Franje Kuharića, Zagreb, 1995., str. 559-571.

[5] Franjo Rački Josipu Jurju Strossmayeru, Zagreb, 18. srpnja 1869. Objavljeno u: Ferdo Šišić (ur.), Korespondencija Rački – Strossmayer, 1. sv., 1928., pismo br. 86, str. 83-84.

[6] Isto.

[7] Usp. Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 101-102; Olga Maruševski, Juraj Haulik i likovne umjetnosti, u: Antun Škvorčević (ur.), Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094.-1994. Zbornik u čast kardinala Franje Kuharića, Zagreb, 1995., str. 559-571, 569.

[8] Haulik, Juraj: Inventarium rerum mearum: Demptis minutis, 1834. Metropolitanska knjižnica, Zagreb, MP 75.

[9] Usp. Mihovil Cepelić, Popis slika u privatnoj galeriji preuzv. g. J. J. Strossmayera po njegovih navodih, rukopis, Đakovo, 1883., kat br. 54 i 55.

[10] Usp. Izidor Kršnjavi, Ćiro Truhelka, Sbirka slika Strossmayerove galerije Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1885., kat. br. 122 i 123; Franjo Rački, Akademijska galerija Strossmajerova, Zagreb, 1891., kat. br. 22 i 23 (dv. 3).

[11] Usp. Nikola Mašić, Milivoj Šrepel, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1895., kat. br. 157 i 158.

[12] Usp. Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 27-28.

[13] Adriaen van Ostade, Seljak se udvara starijoj ženi, 1653., ulje na dasci, 27,3 x 22,1 cm, National Gallery, London.

[14] Usp. Neil Maclaren, Christopher Brown, National Gallery Catalogues: The Dutch School, 1600-1900, 1. sv., London, 1991., str. 300-301.

[15] Isto.

[16] Neznani slikar, Seljak koji se udvara starijoj ženi, Lucius O'Callaghan Sale, London, lot. 75, 12. listopada 1956., usp. isto; Adriaen Brouwer (?), Seljak koji se udvara starijoj ženi, aukcija kuće Zadick, Freiburg, 24. i 25. svibnja 1974., usp. Die Weltkunst 65/10 (15. svibnja 1974.), str. 902.

Iva Pasini Tržec, 'Slike prema slikama' u zbirci sjevernoeuropskog slikarstva Strossmayerove galerije, u: Ivana Mance, Martina Petrinović, Tanja Trška (ur.), Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjeničara umjetnosti. Institucije povijesti umjetnosti, Zagreb, 2019., str. 123-130, 129-130

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Strossmayerova zbirka starih majstora, Zagreb, 2018., str. 96, 99, 302, 349

Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Slike iz ostavštine kardinala Jurja Haulika u zbirci biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Peristil, 57 (2014.), str. 113-125, 118-119

Đuro Vanđura, Borivoj Popovčak (ur.), Strossmayerova donacija, europska umjetnost od X. do XIX. stoljeća, Zagreb, 2006., str. 153, kat. br. 215

Đuro Vanđura, O Apshovenu i o njegovih pet osjetila, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1989.), str. 18-19

Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 27-28

Đuro Vanđura, Oblici narodne kulture u nizozemskom slikarstvu, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora; Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad IC JAZU), Zagreb, 1987., str. 14, kat. br. 66

Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 41, kat. br. 58

Petar Knoll, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1922., kat. br. 158

Josip Brunšmid, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1917., kat. br. 158

Josip Brunšmid, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1911., kat. br. 158

Nikola Mašić, Milivoj Šrepel, Akademijska galerija Strossmayerova, Zagreb, 1895., kat. br. 158

Franjo Rački, Akademijska galerija Strossmajerova, Zagreb, 1891., kat. br. 23 (dv. 3)

Izidor Kršnjavi, Ćiro Truhelka, Sbirka slika Strossmayerove galerije Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1885., kat. br. 123

Ćiro Truhelka, Strossmayerova galerija slika, Vienac, 45 (1884.), str. 719

Mihovil Cepelić, Popis slika u privatnoj galeriji preuzv. g. J. J. Strossmayera po njegovih navodih, rukopis, Đakovo, 1883., kat. br. 55