Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Strossmayerova galerija starih majstora

Kartaši

Pieter Jansz. Quast
(Amsterdam, 1605./06 – Amsterdam, 1647.)
Kartaši
ulje na dasci, 32,5 x 43,5 cm
preuzeto od: Komitet za kulturu i umjetnost, Beograd, 1948.
inv. br. SG-662

Sliku Kartaši Strossmayerova je galerija preuzela 1948. godine od Komiteta za kulturu i umjetnost iz Beograda.[1] Pobliže o uvjetima predaje slike Strossmayerovoj galeriji saznajemo iz dokumenta kojim su Galerija i Savjet za nauku i kulturu Vlade FNRJ, kao sljednik prijašnjeg Komiteta, podosta precizno 1952. godine uredili međusobne obaveze: slika je uvedena u inventar posuđenih umjetnina, a „posudjivač se obvezuje da neće mijenjati smještaj umjetnine bez pristanka vlasnika, kao i da je neće dalje posudjivati (...). Posudjivač snosi materijalnu i krivičnu odgovornost za umjetninu do časa vraćanja vlasniku.“[2] Netom nakon primopredaje slika je uvrštena u stalni postav Strossmayerove galerije i objavljena u katalogu 1950. godine kao djelo „holandeske škole 17. stoljeća“ uz napomenu o vlasništvu „Komiteta za nauku i kulturu pri vladi FNRJ“.[3] U galerijskom katalogu iz 1967. još uvijek se bilježi vlasništvo „bivšega Komiteta za kulturu i umjetnost“,[4] no u katalogu izložbe Sto godina Strossmayerove galerije slika je evidentirana kao vlasništvo Galerije, „dar Saveta za nauku i kulturu, Beograd, 1948“.[5]

U arhivskim fondovima Strossmayerove galerije i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nema nikakvih daljnjih podataka o podrijetlu slike niti okolnostima pod kojima je dospjela u vlasništvo beogradskoga Komiteta odnosno Savjeta za nauku i kulturu. Ipak, komparativnim istraživanjem cijeloga niza raznorodnih izvora utvrđena je iznimno interesantna provenijencija slike u 20. stoljeću, koja povezuje i istaknute protagoniste europskoga tržišta umjetninama: od Nizozemske, preko Engleske, međuratne Jugoslavije, potom Beča i Hitlerova skladišta umjetnina u rudniku soli Altausee kraj Salzburga do Beograda i Zagreba.

Atributivno određenje Pieteru Jansz. Quastu postavljeno je na temelju opaski Matka Peića i Paula Coremansa, koje 1958. godine prenosi Ivy Kugly.[6] I rezultati istraživanja provenijencije pokazuju da je slika bila pripisivana tom amsterdamskom slikaru, grafičaru, crtaču i kiparu, koji je svoj izraz razvio prvenstveno u rodnom gradu, s kratkim prekidom u Den Haagu, gdje je bio upisan u slikarsku gildu svetoga Luke.[7] Pieter Quast slikao je prikaze seljaka u razonodi, vojničke prizore, elegantne razgovore te portrete, značajno upotpunjujući nizozemsko portretno i genre slikarstvo 17. stoljeća. Njegov se slikarski leksik razvija uz Adriaena Brouwera i Adriaena van Ostade, obogaćujući prikaze humornoga low-life genre-a karikaturalnim tipološki prepoznatljivim likovima seljaka u često prenaglašenim pozama i gestama. Te odlike prepoznajemo i na slici Kartaši, gdje su u plitko definiran interijer smeđih tonova smještena sedmorica muškaraca čija je odjeća akcentuirana pokojom lokalnom bojom uz crtački istaknute nabore na pregibima draperija.

S atribucijom Quastu nalazimo je u dva prodajna kataloga tvrtke Goudstikker iz 1919. godine, iz svibnja odnosno lipnja, kada je prodavana u Rotterdamu[8] i iz studenoga, kada je prodavana u studiju Pulchri u Den Haagu.[9] Jacques Goudstikker (1897. – 1940.) bio je jedan od najznačajnijih nizozemskih trgovaca umjetninama starih majstora između dva svjetska rata, ostavši zapamćen kao prvi sakupljač ranotalijanskoga slikarstva u Nizozemskoj te uživavši velik međunarodni ugled kao sakupljač i trgovac izrazito kvalitetnih slika.[10] Adresa tvrtke, od 1927. godine u Herengracht 458 u Amsterdamu, postaje tijekom tridesetih godina 20. stoljeća prestižno stjecište umjetničkoga poslovnog i mondenog svijeta, „eine der ersten Kunstadressen Europas“.[11] Nakon nesretne smrti Jacquesa Goudstikkera prilikom bijega iz Nizozemske 1940. godine, njegova je zbirka dospjela u ruke Hermanna Göringa.[12]

Slika Kartaši zasigurno ne dijeli tu sudbinu. U fototeci RKD-a čuva se fotografija zagrebačke slike s atribucijom Quastu i podatkom „Ksth. Dowdeswell, Londen, vòòr 1930.“.[13] Prije 1930. godine nalazila se dakle u vlasništvu londonske izložbeno-prodajne galerije „Dowdeswell and Dowdeswell Ltd“ sa sjedištem u New Bond Street.[14] Potom se 1944. godine našla na prodaji bečke aukcijske kuće Dorotheum, navedena pod brojem 85, uz reprodukciju i kratki opis, ali bez atributivnoga određenja.[15] U katalogu nema nikakvih podataka o ranijim vlasnicima odnosno prodavatelju slike, a ostaci crvenog voštanog pečata i nekoliko ceduljica na poleđini slike više nisu čitljivi. Štoviše, teško se oteti dojmu kako su tragovi tih oznaka namjerno uništeni kako bi se onemogućila njihova čitljivost, odnosno prikrili tragovi ranije provenijencije slike. To ne čudi, s obzirom na poslovanje Dorotheuma u tom razdoblju. Naime, ugledna aukcijska kuća utemeljena 1707. godine kao Kaiserlich-Königliches Versatz-, Verwahrungs- und Versteigerungsamt, koja od 1923. godine nosi ime Dorotheum, nakon pripojenja Austrije Njemačkoj podvrgnuta je nacističkoj upravi, te je preuzela monopol nad prodajom umjetnina oduzetih židovskim obiteljima i zaplijenjenima na okupiranim područjima.[16]

Dorotheum je bio glavni partner posebne misije, tzv. 'Sondertauftrag Linz', čiji je cilj bio prikupljanje umjetnina za Führerov muzej u Linzu. Umjetnine koje bi Sonderauftrag Linz odabirao na aukcijama bile su uskladištene u posebnom Dorotheumovom spremištu, a potom bi bile slane za München.[17] Međutim, od ljeta 1944. godine umjetnine iz Dorotheumovih spremišta prebacuju se u rudnik soli Altaussee pokraj Salzburga, a tu je sudbinu doživjela i slika Kartaši. Kao nekadašnja „jugoslavenska svojina“ zatečena je 1946. godine među slikama koje je Dorotheum deponirao u rudnik, te je predana predstavnicima Jugoslavije zajedno s osobnom imovinom Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske (1941.-45.).[18] Na primopredajnim je dokumetnima označena brojem 215-528-14, koji je do danas sačuvan na njezinoj poleđini. Slika Kartaši jedina je umjetnina na popisu koju je Dorotheum evidentirao kao nabavljenu u Jugoslaviji,[19] međutim kako je točno i kada došao u posjed slike ostaje nepoznato. Pretpostavljena jugoslavenska provenijencija slike dodatno intrigira s obzirom na to da možemo utvrditi njezino kretanje na tržištu umjetninama u Nizozemskoj i Engleskoj nekoliko desetljeća ranije.

Prilagodila: Iva Pasini Tržec, srpanj 2020.


[1] Potvrda od 13. studenoga 1948. Arhiv HAZU, kutija 89, 1948.

[2] Potvrda od 10. studenoga 1952. Arhiv SG, kutija 5 (1944.-1952.), 1952.

[3] Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950., str. 78, kat. br. 175.

[4] Vinko Zlamalik, Strossmayerova galerija starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1967., str. 282, kat. br. 146.

[5] Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 100, kat. br. 248.

[6] Ivy Kugli, Referat o suradnji Galerije Jugoslavenske akademije s Nacionalnim centrom za proučavanje 'Flamanskih primitivaca' u Bruxellesu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, 1/6 (1958.), str. 49.

[7] Usp. Abraham Bredius, Pieter Jansz. Quast, Oud Holland, 20 (1902.), str. 65-82. Glavni izvor za slikarev život i rad još je uvijek studija Abrahama Brediusa iz 1902. godine, čiji je katalog Quastovih slika i crteža u međuvremenu tek sporadično nadopunjavan: Jaap Leeuwenberg, Beeldhouwwerk van de schilder Pieter Quast, Bulletin van het Rijksmuseum, 14/2 (1966.), str. 60-64; Jurij I. Kuznecov, Pieter Quast copied Savery's 'Naar het leven' drawings, u: Josua Bruyn, Jan Ameling Emmens (ur.), Album amicorum J. G. van Gelder, Den Haag, 1973., str. 215-218; Dieuwke De Hoop Scheffer, Een serie bedelaars door Pieter Quast: 'T is al Verwart-Gaeren', The Rijksmuseum bulletin, 22/4 (1974.), str. 166-172; Barbara Ann Stanton Hirst, Pieter Quast and the theatre, Oud Holland, 96 (1982.), str. 213-237; Zoltán Kovács, The witty Pieter Quast, the works of an Amsterdam master in Hungary then and now, Bulletin du Musée Hongrois des Beaux-Arts, 104 (2006.), str. 101-128, 209-224.

[8] Kunsthandel J. Goudstikker, Catalogus van de Collectie Goudstikker, katalog izložbe (Rotterdam, Academie van Beeldende Kunsten en Technische Wetenschappen), Rotterdam, 1919., kat. br. 75.

[9] Kunsthandel J. Goudstikker, Catalogue de la collection Goudstikker, d’Amsterdam. Eexposée dans les localités du Schilderkundig Genootschap 'Pulchri Studio', la Haye, katalog izložbe (Den Haag, Pulchri Studio), Haarlem, 1919., kat. br. 99.

[10] Usp. Charlotte Wiethoff, De kunsthandelaar Jacques Goudstikker (1897-1940) en zijn betekenis voor het verzamelen van vroege Italiaanse kunst in Nederland, Nederlands kunsthistorisch jaarboek, 32 (1981.), str. 249-276.

[11] Pieter den Hollander, Melissa Müller, Jacques Goudstikker (1897-1940), Amsterdam, u: Melissa Müller, Monika Tatzkow (ur.), Verlorene Bilder, verlorene Leben, Jüdische Sammler und was aus ihren Kunstwerken wurde, München, 2014., str. 218.

[12] Nakon rata veliki broj umjetnina restituiran je u Nizozemsku, a postupak povrata nasljednicima trajao je do 2006. godine. Usp. Peter C. Sutton, Reclaimed: Paintings from the Collection of Jacques Goudstikker, New Haven, 2008.

[13] RKD - Nederlands Instituut voor Kunstgeschiedenis, fototeka, kutija 556. N. Nederlanden 17de eeuw, Genre I: volksleven. P. Quat, 1.

[14] https://learn.bowdoin.edu/fletcher/london-gallery/data/pages/as541.html.

[15] Ölgemälde, Aquarelle, Miniaturen, Zeichnungen, Graphik, Plastik, Einrichtungsgegenstände und Uhren, Textilien, Gold-, Silber- und andere Metallarbeiten, Porzellan, Fayence, Glas, Verschiedenes, Ostasiatika, Waffen, Ausgrabungen. Dorotheum, Beč, 3.-5. listopada 1944., kat. br. 85, tabla 13; Astrid Bähr, German Sales 1930-1945, Bibliographie der Auktionskataloge aus Deutschland, Österreich und der Schweiz, Berlin, 2013., str. 571-572., dostupno na: http://archiv.ub.uni-heidelberg.de/artdok/volltexte/2013/2251.

[16] Usp. Stefan August Lütgenau, Alexander Schröck, Sonja Niederacher, Zwischen Staat und Wirtschaft, das Dorotheum im Nationalsozialismus, Beč [et al.], 2006. Usp. Felicitas Thurn-Valsassina, Provenienzforschung im Dorotheum, u: Gabriele Anderl, Christoph Bazil, Eva Blimlinger (ur.), ...wesentlich mehr Fälle als angenommen, 10 Jahre Kommission für Provenienzforschung, Beč, Köln, Weimar, 2009., str. 253-262; Sonja Niederacher, Stefan August Lütgenau, The Dorotheum as a Case Study of Austria after Fascism: Narratives of Opfermythos and Wiederaufbau after 1945, u: Matthew Paul Berg, Maria Mesner (ur.), After Fascism: European Case Studies in Politics, Society, and Identity since 1945, Beč, 2009., str. 131-152.

[17] Usp. Kathrin Iselt, Sonderbeauftragter des Führers. Der Kunsthistoriker und Museumsmann Hermann Voss (1884-1969), Köln, Weimar, Beč, 2010., str. 304-305.

[18] Staatliche Kunstgutbergung, Salzbergbau Alt-Aussee, Oberösterreich, Salzberg, 18. lipnja 1946. Yugoslav property in Altaussee mine, 1. svibnja 1946. USACA Section, Reparations and Restitution Branch, 1. svibnja 1946. NARA M1926. Records of the Reparations and Restitutions Branch of the U.S. Allied Commission for Austria (USACA) Section, 1945-1950. Dostupno na: https://www.fold3.com/image/300250625 (26. lipnja 2017.).

[19] Sonderliste G. Isto. Dostupno na: https://www.fold3.com/image/300251053 (26. lipnja 2017.).

Bibliografija

Iva Pasini Tržec, Ljerka Dulibić, Ivan Ferenčak, Bartol Fabijanić, TransCultAA istraživanja u Strossmayerovoj galeriji / TransCultAA research in the Strossmayer Gallery, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU), Zagreb, 2020, str. 48-53

Patricia Kiš, Neobičan put slike starog majstora. Od skladišta Hitlerovog muzeja preko Pavelić, do Zrinjevca, Jutarnji list (28. veljače 2018.), str. 36-37

Iva Pasini Tržec, Od Nizozemske, preko Engleske, Jugoslavije i Austrije do Hrvatske: provenijencija slike Kartaši Pietera Jansz. Quasta iz Strossmayerove galerije u Zagrebu / From the Netherlands, over England, Yugoslavia and Austria, to Croatia: the provenance of the painting The Card Players by Pieter Jansz. Quast from the Strossmayer Gallery in Zagreb, dostupno na: www.transcultaa.eu.

Iva Pasini Tržec, Ljerka Dulibić, O provenijenciji nekoliko slika pristiglih u Strossmayerovu galeriju odlukama državnih tijela FNRJ od 1948. do 1958. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 41 (2017.), str. 186-188

Đuro Vanđura, Nizozemske slikarske škole u Strossmayerovoj galeriji starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1988., str. 138-139

Đuro Vanđura, Oblici narodne kulture u nizozemskom slikarstvu, katalog izložbe (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora; Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad IC JAZU), Zagreb, 1987., str. 10, 14, kat. br. 62

Vinko Zlamalik (ur.), Sto godina Strossmayerove galerije 1884-1984. Izložba u povodu stote obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, katalog izložbe (Zagreb, Muzejski prostor), Zagreb, 1984., str. 100, kat. br. 248

Vinko Zlamalik, Strossmayerova galerija starih majstora Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1967., str. 282, kat. br. 146

Ivy Kugli, Referat o suradnji Galerije Jugoslavenske akademije s Nacionalnim centrom za proučavanje 'Flamanskih primitivaca' u Bruxellesu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, 1/6 (1958.), str. 49

Ljubo Babić, Zdenko Šenoa, Katalog galerije slika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950., str. 78, kat. br. 175

Ölgemälde, Aquarelle, Miniaturen, Zeichnungen, Graphik, Plastik, Einrichtungsgegenstände und Uhren, Textilien, Gold-, Silber- und andere Metallarbeiten, Porzellan, Fayence, Glas, Verschiedenes, Ostasiatika, Waffen, Ausgrabungen. Dorotheum, Beč, 3.-5. listopada 1944., kat. br. 85, tabla 13

Kunsthandel J. Goudstikker, Catalogus van de Collectie Goudstikker, katalog izložbe (Rotterdam, Academie van Beeldende Kunsten en Technische Wetenschappen), Rotterdam, 1919., kat. br. 75

Kunsthandel J. Goudstikker, Catalogue de la collection Goudstikker, d’Amsterdam. Eexposée dans les localités du Schilderkundig Genootschap 'Pulchri Studio', la Haye, katalog izložbe (Den Haag, Pulchri Studio), Haarlem, 1919., kat. br. 99

Kako citirati?

Iva Pasini Tržec, „Pieter Jansz. Quast, Kartaši“, Online katalog Strossmayerove galerije,

Radno vrijeme

Strossmayerova galerija starih majstora HAZU do daljnjega je zatvorena za posjetitelje zbog posljedica potresa.

Kontakt

Zrinski trg 11, 10 000 Zagreb
Telefon: +385(0)14895117
E-mail: sgallery@hazu.hr

Facebook
Fotografije
  • Fototeka Strossmayerove galerije starih majstora
  • Hrvatski restauratorski zavod, Goran Tomljenović, 2020.
  • Hrvatski restauratorski zavod, Nikolina Oštarijaš, 2020.
  • Damir Fabijanić
Dizajn

Bor Dizdar - Ideoteka

chevron-down