Drugi dan svečanosti

U nedjelju, 9. studenoga mnoštvo se građana okupilo na Zrinskom trgu još prije 10 sati. Pristigla je i vatrogasna glazba na čelu s kapelnikom Leifertom, a pola sata kasnije i sva gradska društva pod barjacima. Vatrogasno i veteransko društvo formiralo je dvored od palače Vranyczany do Akademijine palače, ispred koje su stajala različita svečana izaslanstva.

Već oko 10 sati jučer počeli su se puniti triemovi dvorišta akademijske palače najotmjenijim obćinstvom, prem se je svečanost tek oko 11 sati začeti imala. U samom prizemlju namješten bijaše u pročelju dugački, zelenim suknom pokriti stol, okružen ukusnimi stolicami jugoslavenskih akademika sa uzvišenijim i izkićenijim u sredini stolcem predsjednika akademije, koji je jučer imao zauzeti sam njen pokrovitelj. Pred stolom i stolicami akademika opredieljeno bijaše mjesto za dostojanstvenike, deputacije i odličnike. Oko ½ 11 bila je već zgrada dubkom puna.(iz: „U akademičkoj palači“, Pozor, 10. 11. 1884.)

U 11 je sati stigao biskup, prošavši od ulaza do predsjedničkog stola u atriju kroz špalir tridesetak u bijelo odjevenih gospođica iz najuglednijih obitelji, praćen usklikom „Živio“ i pljeskom. Iz onodobnih novinskih osvrta doznajemo kako je mnoštvo ispunilo prizemlje te sve arkade prvog i drugog kata. Prve su redove zauzimali: Ivan Mažuranić, podmaršal Đuro Jelačić, biskupi Posilović, Hranilović i Pavlešić, veliki župan zagrebački Ivan Vardian, odjelni predstojnici Danilo Stanković i Ivan Vončina, umirovljeni predstojnici Derenčin, Muhić i Pogledić, grof Miroslav Kulmer, barun Ljudevit Ožegović i baruni Vranyczany, conte Buratti, Kosta Vojnović, Ivan Trnski, plemić Jelačić Jankomirski, Ante Mažuranić, kanonici Prvostolnog kaptola Gašparić, Gugler, Horvat, Kržan, Matković, Matunci, Rumpler, Smetiško, Šnap i Veber, kanonici Čazmanskog kaptola Ilijašević i Lehpamer, zagrebački podnačelnik Đuro Crnadak sa svim gradskim zastupnicima, saborski poslanici Erazmo Barčić, Andre Bakarčić, Fran Folnegović, Eugen Kumičić, Šime Mazzura, Tito Ožegović i Josip Zorić. Svečanosti su nazočili rektor Sveučilišta Pilar s čitavim Senatom i brojnim profesorima, članovi Trgovačko-obrtničke komore, predstavnici Matice hrvatske, odbori svih gradskih društava kao i poslanici Ljubljane, Karlovca, Siska, Križevaca, Samobora, Jastrebarskog i dr.

Strossmayeru je, uz ljubak kratak govor, cvijeće uručila kontesa Eugenija Vojnović, kći Koste Vojnovića. Zahvalivši, biskup je otišao u pokrajnju prostoriju kako bi odjenuo ruho u kojem će obaviti obred blagoslova Palače na hrvatskom jeziku dok s drugog kata odjekuje duhovna glazba u izvedbi pjevačkih društava. Novinski napisi nisu suglasni ni oko broja ni iménā svećenika koji su mu asistirali: Pozor navodi biskupova tajnika Cepelića i dr. Ivana Bujanovića te prebendare Košćeca i Rihtarića, od kojih je jedino potonji, uz prebendara Pliverića, spomenut u Narodnim novinama. Svukavši obredno ruho nakon posvećenja, Strossmayer je, kao pokrovitelj Akademije, sjeo u predsjednički stolac. Zdesna mu se smjestio Rački, a slijeva tajnik Bogoslav Šulek. Uz Račkoga je sjedio drugi tajnik Petar Matković, dok su uokolo mjesta zauzeli ostali članovi Akademije.

Kad su utihnule aklamacije Strossmayeru, otvorivši svečanu sjednicu, Rački je pročitao prikladan govor, u kojem je, uz razlaganje razvitka znanosti i umjetnosti, govorio o biskupovim mecenatskim pothvatima i zahvalnosti naroda na svim dobročinstvima kojima ga je zadužio. Nakon njega je nadahnuto zborio preuzvišeni pokrovitelj, a gotovo dvosatno je obraćanje okončao blagoslivljajući prisutne i proglašavajući Galeriju otvorenom. Često je bio prekidan oduševljenim klicanjima i pozdravljanjima publike. Za „akademičku sbirku umjetnina“ darovao je medalje pape Lava XIII., iskovane u čast velikom slavenskom hodočašću u Rim 1881. godine, te dva iluminirana rukopisa na pergameni: misal iz 14. stoljeća i Liber officii Beatae Mariae Virginis, poznat kao Strossmayerov časoslov. Među okupljenima su se prolomili usklici oduševljenja, a potom je uime grada Zagreba – umjesto zbog bolesti spriječenoga gradonačelnika Hoffmanna – kraćim govorom zahvalio podnačelnik Crnadak. Nakon što je predsjednik Rački zamolio građanstvo da prednost pri obilasku Galerije ustupi najuglednijim i „vanjskim“ gostima, sam ih je biskup, u pratnji Izidora Kršnjavog, poveo na drugi kat. Ravnatelj je Galerije u cijelom protokolu imao vrlo diskretnu ulogu, dok je Bollé, prema pisanju tadašnjeg tiska, ležao bolestan u postelji. Razgledavanje zbirke potrajalo je četvrt sata, nakon čega se biskup, praćen klicanjem mnoštva kroz koje je prolazio, vratio u svoje privremeno boravište. Odavši mu počast pod balkonom palače Vranyczany, razišla su se društva pod zastavama, a potom i brojni okupljeni na Zrinskom trgu. Svečanost je okončana oko 13 sati.

U barunovu je domu potom upriličen ručak za dvadesetak uglednika koji su nazočili svečanoj sjednici. Uloga stoloravnatelja pripala je kanoniku Veberu, koji je predvodio brojne zdravice. Osim kralju i dinastiji, nazdravljalo se u čast svih okupljenih, a posebice biskupa i velikodušnog domaćina.

I jučer u podne bijaše sjajan, rek bi oficijozan objed kod presv. gosp. baruna Ljudevita Vranycanya. Kod objeda bijahu prisutni pokraj preuzv. gosp. biskupa Strossmajera podmaršal grof Gjuro Jelačić, bar. Dragan Vranicany sa suprugom barunicom Ivkom, barun Vladko Vranycany, odjelni predstojnik Dane Stanković i Ivan Vončina, biskup dr. Gjuro Posilović, Hranilović i Janko Pavlešić, predsjednik akademije dr. Franjo Rački, rektor sveučilištni dr. Gjuro Pilar, podnačelnik grada Ljubljane Petričić, podnačelnik grada Zagreba Gjuro Crnadak, zastupnik na carevinskom vieću dr. Vošnjak, dvorski savjetnik i gr. zastupnik Badovinac, kanonik Adolfo Veber, odjelni savjetnik Janko Jurković, svučilištni profesori dr. Kosta knez Vojnović, i dr. Fran Vrbanić, veletržac iz Karlovca Turković, tajnik biskupa djakovačkoga Cepelić, te akademik i tajnik Radoslav Lopašić.

Da se je kod objeda gdje je bio stoloravnateljem g. kanonik Veber, redao niz oduševljenih i krasnih zdravica bilo bi suvišno spominjati. Razumieva se po sebi, da su pokraj zdravice nazdravljene Njegovim Veličanst[v]om i prejasnoj dinastiji, najoduševljenije prihvaćene zdravice preuzv. gospodinu biskupu Strossmayeru i presvietl. gospodinu domaćini. Napose nam je još iztaknuti zdravicu nazdravljenu po stoloravnatelju preuzv. gosp. grofu Gjuri Jelačiću uz koju je biskup Strossmayer nadovezao molbu, da gospodin grof prenos osta[n!]aka pokojnoga bana Jelačića u novu obiteljsku grobnicu izvoli upriličiti što svečanijim načinom, te da će on sam doći pa makar pješice, da blagoslovi grobnicu, a uvjeren je, da će i svi rodoljubi prisustvovati tomu činu, jer da to zahtieva uspomena na toga dičnoga i slavnoga muža. Brat pokojnoga bana grof Gjuro Jelačić obećao je odazvati se želji biskupovoj a prisutni pozdraviše tu izjavu osobitom zahvalnošću.

Napokon nam je o jučera[š]njem objedu još jednu radostnu zabilježiti. Kad je knez Kosta Vojnović nazdravio biskupu Strossmayeru kao zastupnik zemaljskoga odbora dalmatinskoga u ime Dalmacije, te naglasio, da je biskup kraj svih njegovih dobročinstva Dalmaciji ipak još nješto dužan, a to je da ju jedanput glavom pohodi, izjavi biskup, da će ako Bog dade buduće godine zadovoljiti ne samo toj želji Dalma[l!]cije nego i želji srca svoga.
(iz: „Gostbe u baruna Ljudevita Vraniczanya“, Pozor, 10. 11. 1884.)

U svratištu K caru austrijanskom nekolicina je pak patriotski nastrojenih viđenijih Zagrepčana priredila objed za sedamdesetak gostiju iz drugih gradova, mahom vođa i članova deputacija te saborskih zastupnika.

Nije samo Zagreb slavio biskupa Strossmayera, nego i sva hrvatska domovina, dapače i susjedne pokrajine dalmatinska, slovenska i bosanska, i toj našoj došavšoj braći prirediše nekoji rodoljubivi zagrebački gradjani sjajan objed u dvorani prvog kata gostione k caru austrijanskomu. U dva sata sjedne oko stolova sedamdeset i pet odličnih lica, medju kojima bjehu vodje i nekoji članovi deputacija, a poglavito i Slovenci, odaslanici biele Ljubljane, koja simpatijom prati sve dog[o!]djaje u nas. Predsjednik ovoga banketa bio je presvietli gosp. Fr. Pogledić a stolaravnatelj naš obljubljeni senator Gjuro Deželić, koj je niz zdravica započeo zdravicom Njihovim Veličanstvom kralju i kraljici. Svi gosti ustadoše i dvorana zaori „Živio!“.

Naravno, da je odma iza one prve napitnice došla na red zdravica Josipu Jurju Strossmayeru, koji je našoj domovini upalio luč prosvjete a u naših grudih baskrajnu ljubav i zahvalnost. Stola ravnatelj je znao zdravice nanizati kojim nitko nije mogao uzkratiti uzklik „živio!“ Živila akademija ! Živio grad Zagreb ! Živili Slovenci ! Živili pravi zastupnici Hrvata na Rieci itd. pa živio naš rodoljubivi velikaš baron Lujo Vranycany, kojemu je ta slava, što je visokomu gostu otvorio svoje kraljevskim sjajem uredjene dvorane.

Od strane primorskih gostiu zahvalio se je kratkim nu jezgrovitim govor riečki patricij i zastupnik naroda gosp. Erazmo Barčić i Fran Folnegović, a od strane bratskog naroda slovenskog g. Hribar, ljubljanski gradjanin. Njegova besjeda je bila znamenita, jerbo je izražavala čuvstva, koja sav slovenski narod goji naprama Hrvatom, koji se raduju napredku hrvatskom i dive velikomu značaju našega mecene, koji da bi mogao razpolagati sa milioni Makaya ili Vanderbilta, sve bi bez dvojbe žrtvovao na oltaru svoga hrvatskoga naroda. Izjave svih deputacija, naročito grada Siska po načelniku g. Lovriću i zastupniku Pavlici, grada Križevca po dru. Markoviću, grada Ljubljane po g. Vasi Petričiću, grada Karlovca po g. Banjavčiću, te g. Ante Polića dalmatinca itd. sve su ponosom napominjale neograničenu simpatiju glavnomu gradu Zagrebu.(iz: „Banket u svratištu k caru austrijanskomu“, Pozor, 10. 11. 1884.)

U 16 sati u Kazalištu je prikazana komedija Franjo barun Trenk Josipa Eugena Tomića, izvedbu koje je Strossmayer pratio od drugog čina. I ondje je njegova prisutnost popraćena oduševljenim usklicima.

Niz događanja upriličenih u povodu dvodnevne svečanosti zaključen je večernjim koncertom u prostorijama Gradske streljane, čija je velika dvorana nedugo nakon 19 sati bila ispunjena odličnicima. Jedan sat kasnije stigao je i biskup, na što su se oglasile fanfare, uz sveopće pozdravljanje ustajanjem i klicanjem. U tadašnjim novinskim napisima nije ostalo nezapaženo kako program „nije bio najsretnije sastavljen“, premda je najvećim dijelom bio uspješno izveden.

• 

Najprije je kazališni orkestar s amaterima odsvirao uvertiru opere Porin Vatroslava Lisinskog, nakon čega je zbor, sastavljen od gotovo stotinu i pedeset pjevača, izveo himničnu skladbu na tekst Huge Badalića. Gospođica Prikril, koja je večer ranije u Kazalištu tumačila ulogu Jelene u Zajčevoj operi Nikola Šubić-Zrinjski, otpjevala je Srdcu Franje Kuhača te Domovini i ljubi Ivana Zajca, za što je nagrađena cvijećem i pljeskom.

Uslijedio je Putnik Gjure Eisenhutha u izvedbi pjevačkog društva Sloga te dionica mješovitog zbora iz opere Bačić istog skladatelja, koju su otpjevali zbor društva Kolo i „diletantski sbor gospodjicah“, i koja je, na ustrajanje publike, ponovljena. Većinom je izvedbi ravnao Gjuro Eisenhuth. Izvedeni su još Karišik hrvatskih napjeva, Povraćanac te narodno slavonsko kolo, nakon čega je biskup, ustavši, čestitao mladom dirigentu Mayeru. Naposljetku je Kolo otpjevalo Eisenhuthov poduži Gjurgjev danak, a cijeli zbor sa solistima Zajčevu kantatu Dolazak Hrvata.

Po svršetku koncerta biskup se kraće vrijeme zadržao u velikoj, a potom i u maloj dvorani Streljane, uz uzajamne ceremonijalne pozdrave i zahvale između predstavnika građanstva i uglednog gosta te zdravicu i srdačne razgovore s pojedincima. Na oproštaju se naklonio, dok su ga okupljeni klicanjem pozdravljali sve do izlaza, a zabava s plesom potrajala je do zore.

Poslie koncerta dohitješe najodličnije gospodje poklonit se njegovoj preuzvišenosti, a medju njima pristupi i mladovjeka udova pokojnoga Augusta Šenoe u crno odjevena, suze se zavrtiše u očima biskupovim te blagosloviv nevoljnicu, pruži joj ruku, a udovica prignu skromno glavu i tače se zatrepćelim ustima svete desnice, te ju pokapa suzami zahvalnosti.(iz: „Svečanosti otvoraja galerije slika u Zagrebu na 8. i 9. studenoga 1884.“, Zvonimir, 1886.)