Rano ujutro 9. studenoga 1880. Zagreb i okolicu pogodio je potres čija je jakost u epicentru, sjeveroistočno od grada, prema procjenama suvremenih seizmologa, dostigla magnitudu od 6,3 po Richterovoj ljestvici. Taj ga podatak svrstava u jake potrese; štoviše, najjači je zabilježen na zagrebačkome području. Još istog je dana uslijedilo više slabijih udara, a naknadni su se potresi različitog intenziteta nastavili kroz cijelu iduću godinu uvećavajući razmjere prvobitno nastalih oštećenja.
Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: “Iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krovova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno.“ […] Crkve, kuće i druge zgrade popucale; dimnjaci popucali, drugi se oko okomite osine za više ili manje stepeni na stran zakrenuli; jedni se prelomili te na krovu ostali, drugi probili krov i tavan te čak u sobe popadali; ovi strovalili se na dvorište te silu satrta ciglovlja sobom povukli, oni srušili se na susjedne niže krovove, a veći dio strovalio se na ulice te jih zasuo ciglovljem, otrganim kamenjem i smrvljenom žbukom.
Uza strovaljene dimnjake počiniše najviše štete porušeni zabati i vatrobrani zidovi. Ulice bjehu ruševinom tako zasute, da je mjestimice kolam prolaz zapriečen bio. Ljudi se od straha snebili te pobjegoše iz kuća, obilazeć ulicami blieda lica, ponikla oka, gledajući strahote kojimi nam užasni pojav od 10 sekunda liepi naš grad osakati. Neima u gradu i izvan grada kuće niti zgrade, koja nebi više ili manje oštećena. […](iz: J. Torbar, Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880., 1882.)
Od brojnih teško oštećenih ili posve uništenih građevina u naseljima oko Zagreba, posebice onih na obroncima Medvednice, valja spomenuti crkve u Stenjevcu, Remetama, Granešini, Kašini i Kraljevu Vrhu te dvorac u Svetoj Heleni.
U Zagrebu je potres poštedio tek rijetke građevine. Među brojnim kućama sa znatnim oštećenjima neke su – poput sirotišta u Vlaškoj ulici te Priesterove kuće na uglu Trga bana Jelačića i današnje Praške ulice, koja se, gotovo nova, morala rušiti – bile nepovratno uništene.
Karta oštećenja građevina u Zagrebu u potresu od 9. studenoga 1880. (iz: M. Hantken von Prudnik, Das Erdbeben von Agram im Jahre 1880, 1882.). Crvenom su bojom označene lakše oštećene građevine, a tamnosivom one teže oštećene; iscrtkane su nenastanjive zgrade, a crno su obojene posve urušene građevine.
Najpogođeniji su bili stari dijelovi grada: Kaptol te istočni i južni dio Gradeca, no posve je devastiranih objekata bilo i u Novoj Vesi, Vlaškoj ulici i Donjem gradu. Na Gornjem su gradu najviše stradale crkve sv. Katarine i sv. Marka, zgrada Glavnoga vojnog zapovjedništva na Jezuitskom trgu, Kraljevski plemićki konvikt te većina građevina duž istočne strane Opatičke ulice i uz Strossmayerovo šetalište. Na Kaptolu su jako oštećene prvostolnica i franjevačka crkva, Nadbiskupski dvor, zgrada Sjemeništa i niz kanoničkih kurija. U Novoj Vesi teško je stradala zgrada kadetske škole. Znatnije su bile oštećene i Bolnica Milosrdne braće na Jelačićevu trgu, Kukovićeva kuća u Ilici, Glazbeni zavod u Gundulićevoj ulici i sinagoga u Ulici Marije Valerije.
Gradske službe na čelu s gradonačelnikom Matijom Mrazovićem smjesta su se angažirale u stabilizaciji prilika u gradu, otklanjanju neposrednih opasnosti i procjeni šteta te pokušaju namicanja sredstava potrebnih za obnovu. U održavanju reda pomogle su vojne postrojbe stacionirane u Zagrebu; Zemaljska vlada i Glavno zapovjedništvo gradu su na raspolaganje prepustili inženjersko osoblje, a u raščišćavanju ruševina i popravcima uposleni su mnogobrojni građevinski radnici s drugih područja Banske Hrvatske, iz Kranjske i Štajerske. Ukupna je materijalna šteta procijenjena na 3,3 milijuna forinti. Obnovu, koja se tek manjim dijelom financirala iz namjenskih sredstava pomoći, a dobrano iz zajmova, nadzirala je Zemaljska vlada. Protegavši se u iduća desetljeća i pokrenuvši neke korjenite promjene i modernizacijske procese, uvelike je odredila vizuru središta grada kakvu danas poznajemo.
Osim iz stručnih osvrta i novinskih tekstova, o velikom potresu danas saznajemo i iz niza onovremenih zapisaka zasnovanih u većoj mjeri na osobnim dojmovima. Primjerice, u okviru feljtona Zagrebulje književnik August Šenoa zabilježio je svjedočanstvo iz prve ruke. Naime, kao gradski vijećnik, Šenoa je u okviru posebnog povjerenstva bio angažiran u pregledu oštećenih zdanja, procjeni šteta i predlaganju mjera njihove sanacije. Čini se da mu je tom prilikom ozbiljno narušeno zdravlje te je naposljetku i preminuo godinu dana kasnije.
Trebalo je poći na Jelačićev trg, na Zrinjski trg. Jednom pođoh i ja, da si pogledam taj prizor. Tanahni bijeli oblaci gonili se nebom, a kroz njih prodiraše kolut mjeseca. Na Jelačićevom trgu gužvala se gomila plahih ljudi, u kočijama spavahu obitelji koje bjehu napustile svoj stan. Oko toga stoje kuće ko prijeteći crni divovi, sred toga visi se Jelačićev kip o mjesečini. Ljudi obilaze ko tiha, plaha struja, gledaju ispod oka kuće i šapću potiho. Duhovi su, misliš. Na Zrinjskom trgu u okviru crnih visokih palača nižu se crna rebra golog drveća. Svjetiljke uljenice dršću kao svjećice na groblju. U središtu perivoja, gdje obično glazba razigrava vesela srca Zagrepčana, stoje daščare, tu spavaju ljudi. Al’ mnogi ne nađoše daščara. Po klupama, po travi sjede, leže žene i djeca. Nije to sirotinja, koja nema šta jesti. To su ljudi dobre kuće, al’ imetak im je kuća, a boje se da će se kuća srušiti. Da ti je vidjeti ona blijeda lica, one očajne, ukočene oči. Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka. Jer šta? Glavu svoju i svojih možeš iznijeti, al’ Zagreb, čitavi Zagreb! Bilo je kao da je đavo trgnuo otrovni nož, da ga zarine u srce hrvatsko – u Zagreb!(iz: A. Šenoa, „Zagrebulje“, Vienac, 1880.)
[…] Gledjimo samo Jelačićevim trgom. Tuj nam se odmah pokazuje Pristerova kuća, da nije mogla uzdržati silu potresa. – Zidovi su joj popucali, svodnici se srušili. […] Druge su kuće na tom trgu takodjer manje-više trpile, budi se srušili dimnjaci, budi odkrhnuli komadi zidova. Ima i kuća, koje su izvana poštedjene da bi dotičnim vlastnikom čestitao, nu kad u nje zađeš tad tek opažaš ogromnu štetu, što im taj potres nanje.
Podjimo i Zrinjevcem. Na krasnoj palači baruna Vranicanija bilo više liepih kipova. Medju njimi i četiri kipa što su predstavljali 4 godišnje dobe, ti se srušili i probili krov. Svodovi su popadali, a zidine su popucale na prst široko. Palaču conte Burattija, stigao je možda i gori udes. Isto je tako strašno nastradala sudbena palača, kojoj su dimnjaci probili krov, a i zidine se razpucale i razklimale. Akademijska palača čini se, nije mnogo trpila, nu valjda je i ona ljuto nastradala. […](iz: Užasni dani Zagreba. Crtice o zagrebačkom potresu zbivšem se 9. studenoga i sljedećih dana god. 1880, 1880.)
Novosagrađena palača Akademije, koja u to vrijeme nije još bila ni posve dovršena – iako nije bila statički ugrožena – zadobila je nezanemariva oštećenja, prvenstveno u svojoj unutrašnjosti. Jedan novinski napis primjerice govori o tek jednoj „neznatnoj“ pukotini vidljivoj na sjevernom pročelju, između prvog i drugog kata. Urušeni dimnjak razbio je stakleni krov nad atrijem u kojemu su bili izloženi predmeti tek useljenoga Arheološkog odjela Narodnog muzeja. Krhotine dvanaestak otpalih staklenih ploča dodatno su oštetile građu ionako načetu potresom. Ravnatelj Arheološkog odjela Šime Ljubić još je istoga dana izvijestio Zemaljsku vladu da je razbijen velik broj staklenih i keramičkih posuda, posebice onih iz starogrčke zbirke.
Prvotne su procjene troška obnove palače predviđale iznos od 6.000 forinti, no, kako su naknadni potresi dodatno pogoršali stanje zgrade, učinjeni su detaljniji pregledi, koji su udvostručili projekcije ranijeg proračuna. Ustanovljeno je da je gotovo posve uništeno popločenje atrija. Stanovita je oštećenja pretrpjela i drvena konstrukcija krovišta. Gdjegdje su popucali svodovi. Na brojnim su mjestima, ponajviše u lukovima iznad prozora i vrata, popustili spojevi između opeka. Posvuda u zgradi postradali su zidovi i dijelovi ornamentalnoga gređa, otpala je žbuka i oljuštio se nalič. Rasklimale su se i oštetile balustrade. Zabilježen je i još niz drugih oštećenja. Palača je naposljetku obnovljena s troškom od 14.000 forinti koji je namiren zajmom Zemaljske vlade iz fonda namijenjenog stradalnicima od potresa. Vlada je kao glavnog izvođača imenovala civilnog inženjera Kunu Waidmanna, a nadzor je bio pod ingerencijom njezina Građevnog odsjeka. Potkraj kolovoza 1881. godine u palači je upriličena mala prodajna izložba slikara Maksa Methudyja, a u studenome je u dijelu drugoga kata održana Izložba domaćih obrtnina. Dotad su popravci već bili u najvećoj mjeri završeni pa je te jeseni Akademija započela s redovitim radom, a potkraj studenoga održala je i prvu svečanu sjednicu u novome sjedištu. Konačno uređenje unutrašnjosti Palače i priprema Galerije za prihvat umjetnina, međutim, potrajat će još sljedeće tri godine.
Mnogi propitkuju: jeda li je i koliko potresom od 9. t.m. postradala nova akademička sgrada na Zrinjskom trgu? A zabrinuti su s toga, što ta liepa i velikim trudom i troškom jedva i to još ne podpuno dogotovljena sgrada sadržaje dragociene sbirke i akademičke i muzealne. S nadležne nas strane uvjeravaju, da sama sgrada nije u svojoj čvrstoći nastradala. Zidovi ostali su cieli; jedina i to neznatna vanjska pukotina, koja se jedva može okom primjetiti pokazuje se nad balkonom izmedju I i II sprata. Jednako su iznutra vitke i prekrasne arkade ostale nepomične. Svi dakle tvrdi dielovi sgrade odolili su silnoj trešnji. Ali mekaniji dielovi nisu joj mogli odoliti. Žbuka je na mnogih mjestih poodpadala, vienci izmedju stupovlja jesu se djelomice odljuštili, maz je u sobah i dvoranah popustio. A kako je sgrada velika, to nije ni ova šteta neznatna, koju će akademija tiem jače osjetiti, što nisu još ni svi gradjevni troškovi podmireni. Ako se bud odkle priteklo bude u pomoć stradalnikom od 9. t.m. neće se smjeti ni na akademičku sgradu zaboraviti. Bojimo se, da će ova nesreća odgoditi namještaj galerije slika, jer se ova namjestiti nemože, dok se one štete nepoprave i sgrada u prvobitno stanje neuzpostavi. Bilo je već odlučeno, da će se galerija slika već dojdućega ljeta urediti, a sada postaje to neizviestno, ako akademija nebude uzmogla kuću posvema popraviti. Tako nam može taj užasni potres izpunjenje te nade odgoditi. Čujemo, da su i sbirke arkeologičkoga muzeja, poimence nedavno stečene bakarske starine dosta nastradale.
Po pretjeranom i neistinitom opisu u jučerašnjoj „Agr. Ztg.“ ciela akademija bila bi gotova ruševina. Neznamo u koju svrhu se tako prećeruje i neistinito javlja.(“Akademička sgrada”, Obzor, 15. 11. 1880.)
Iako to, nažalost, kod Akademijine palače nije bio slučaj, oštećenja mnogih građevina u Zagrebu i okolici dokumentirana su zahvaljujući snimkama petorice fotografa – Otta Dascha, Hinka Krapeka, Gjure Varge, Hermanna Fickerta i Ivana Standla – koji su već treći dan po potresu započeli bilježiti njegove posljedice. Prodaja pojedinačnih fotografija i fotoalbuma, kao i mogućnost plasiranja snimki živo zainteresiranome stranom novinstvu, obećavale su unosnu poslovnu priliku. Uz pojedinačne fotografije, sačuvana su tri fotoalbuma s motivima zagrebačkoga potresa: Fickertov Uspomena na zagrebački potres od 9. studenoga 1880, veliki album Slike zagrebačkog potresa od 9. studenoga 1880., koji, osim Fickertovih, uključuje radove Varge, Dascha i Standla, te Slike zagrebačkog potresa kao autorski rad potonjeg. Osim kakvoćom fotografija, Standlov se album izdvaja i kao dio zamašnijeg pothvata koji nadilazi sitnopoduzetničke ambicije lokalnoga fotografa. Naime, Matematičko-prirodoslovni razred Akademije pokrenuo je projekt prikupljanja podataka o potresu, a sa sviješću o važnosti slikovne dokumentacije angažirao je Standla kako bi, prema njihovu izboru, fotografirao pogođene objekte koje još nije snimio. Iz Vladinih su mu sredstava osigurali naknadu u iznosu od 250 forinti sa zadaćom da načini „zbirku“ znatnije oštećenih zgrada i crkava, od koje bi se potom po primjerak ustupio Zemaljskoj vladi, Sveučilišnoj knjižnici, zagrebačkom gradskom arhivu i dvorskoj knjižnici u Beču te samoj Akademiji. Akademijin se, ujedno i najpotpuniji, primjerak albuma s uključenih 29 fotografija danas nalazi u Strossmayerovoj galeriji.
Slavna akademijo!
Razred ovaj, koji je uzeo sakupljati podatke o potresu 9a studena t.g. nalazi za neobhodno potrebno, da se opisu toga potresa prilože slike, kao najznatnija dokazala sbivših se tom nezgodom, strašnih oštećenjah; budući da su u tu svrhu najprikladnije fotografije te budući da je već više njih akademički fotograf Ivan Štandl poznatom svojom vještinom prigotovio, bilo bi još naznačiti mu neke predmete koje bi imao jošte snimiti i ono što manjka nadopuniti, u tu svrhu treba vremena i putnoga troška, koji rečeni fotograf sam nije kadar namiriti, jer u obće nejma u postojećih okolnostih nikakove zaslužbe a iz druge strane mu je radionic /atteliere/ njegov mal da ne sasvim srušen i njegova chemicalia sa ini mi posudami znamenito oštećena; zato predlaže razred, da slavna akademija se izvoli obratiti na vis. kr. zem. vladu, neka doznači preko predsjedničtva akademije, fotografu akademičkomu Ivanu Štandlu putni paušal, najmanje od 200 for. sa obvezom, da isti sastavi sbirku svih znatnijih potresom oštećenih sgradah i crkvah, te jednu od njih vis. kr. zem. vladi, drugu akademiji, treću sveučilištnoj knjižnici, četvrtu c. kr. dvorskoj knjižnici u Beču i petu gradskom archivu bezplatno ustupi; koje se imaju sgrade snimiti to će razred ovaj sa fotografom točno dogovoriti i ustanoviti.
U Zagrebu, 18 prosinca 1880.
Za treći razred predstojnik; Dr. Schloser (prijepis dopisa J. Schlossera Akademiji od 18. prosinca 1880.)
Nekoliko je Standlovih snimki uključeno i u Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. akademika Josipa Torbara koje je u Akademijinoj nakladi objavljeno dvije godine kasnije. Standlove su fotografije u svojim osvrtima na zagrebački potres koristili i Max Hantken von Prudnik (Das Erdbeben von Agram im Jahre 1880, Budimpešta, 1882.) i Franz Wähner (Das Erdbeben von Agram am 9. November 1880, Beč, 1883.). Matematičko-prirodoslovni razred i krug stručnjaka koje je kao posljedicu potresa 1880. godine okupio u odboru za proučavanje potresa i prikupljanje podataka o potresima u Hrvatskoj i Slavoniji utro je put razvoju seizmologije u nas.
