{"id":345,"date":"2020-11-02T12:05:14","date_gmt":"2020-11-02T12:05:14","guid":{"rendered":"https:\/\/sgallery.hazu.hr\/izlozba\/svecanost-otvorenja-1884\/?page_id=345"},"modified":"2020-12-30T16:56:25","modified_gmt":"2020-12-30T16:56:25","slug":"drugi-dan-svecanosti","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/sgallery.hazu.hr\/izlozba\/svecanost-otvorenja-1884\/drugi-dan-svecanosti\/","title":{"rendered":"Drugi dan sve\u010danosti"},"content":{"rendered":"\n

U nedjelju, 9. studenoga mno\u0161tvo se gra\u0111ana okupilo na Zrinskom trgu jo\u0161 prije 10 sati. Pristigla je i vatrogasna glazba na \u010delu s kapelnikom Leifertom, a pola sata kasnije i sva gradska dru\u0161tva pod barjacima. Vatrogasno i veteransko dru\u0161tvo formiralo je dvored od pala\u010de Vranyczany do Akademijine pala\u010de, ispred koje su stajala razli\u010dita sve\u010dana izaslanstva.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 oko 10 sati ju\u010der po\u010deli su se puniti triemovi dvori\u0161ta akademijske pala\u010de najotmjenijim ob\u0107instvom, prem se je sve\u010danost tek oko 11 sati za\u010deti imala. U samom prizemlju namje\u0161ten bija\u0161e u pro\u010delju duga\u010dki, zelenim suknom pokriti stol, okru\u017een ukusnimi stolicami jugoslavenskih akademika sa uzvi\u0161enijim i izki\u0107enijim u sredini stolcem predsjednika akademije, koji je ju\u010der imao zauzeti sam njen pokrovitelj. Pred stolom i stolicami akademika opredieljeno bija\u0161e mjesto za dostojanstvenike, deputacije i odli\u010dnike. Oko \u00bd 11 bila je ve\u0107 zgrada dubkom puna.<\/em>(iz: \u201eU akademi\u010dkoj pala\u010di\u201c, Pozor<\/em>, 10. 11. 1884.)<\/cite><\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Predsjedni\u010dki stolac i jedan od dvanaest stolaca na kojima su sjedili biskup i akademici tijekom sve\u010dane sjednice (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Pismohrana HAZU). Stolce ukra\u0161ene vezom u Karlovcu je dalo izraditi onda\u0161nje Dru\u0161tvo domoljubnih gospo\u0111a te ih je, prethodno ih darovav\u0161i Akademiji, izlo\u017eilo na Prvoj gospodarskoj izlo\u017ebi dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj<\/em> <\/a> odr\u017eanoj u Zagrebu 1864. godine. Garnitura se neko\u0107 rabila u velikoj dvorani Akademije, a danas je, kao dio povijesnog inventara, pohranjena na tavanu Pala\u010de.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U 11 je sati stigao biskup, pro\u0161av\u0161i od ulaza do predsjedni\u010dkog stola u atriju kroz \u0161palir tridesetak u bijelo odjevenih gospo\u0111ica iz najuglednijih obitelji, pra\u0107en usklikom \u201e\u017divio\u201c i pljeskom. Iz onodobnih novinskih osvrta doznajemo kako je mno\u0161tvo ispunilo prizemlje te sve arkade prvog i drugog kata. Prve su redove zauzimali: Ivan Ma\u017eurani\u0107, podmar\u0161al \u0110uro Jela\u010di\u0107, biskupi Posilovi\u0107, Hranilovi\u0107 i Pavle\u0161i\u0107, veliki \u017eupan zagreba\u010dki Ivan Vardian, odjelni predstojnici Danilo Stankovi\u0107 i Ivan Von\u010dina, umirovljeni predstojnici Deren\u010din, Muhi\u0107 i Pogledi\u0107, grof Miroslav Kulmer, barun Ljudevit O\u017eegovi\u0107 i baruni Vranyczany, conte Buratti, Kosta Vojnovi\u0107, Ivan Trnski, plemi\u0107 Jela\u010di\u0107 Jankomirski, Ante Ma\u017eurani\u0107, kanonici Prvostolnog kaptola Ga\u0161pari\u0107, Gugler, Horvat, Kr\u017ean, Matkovi\u0107, Matunci, Rumpler, Smeti\u0161ko, \u0160nap i Veber, kanonici \u010cazmanskog kaptola Ilija\u0161evi\u0107 i Lehpamer, zagreba\u010dki podna\u010delnik \u0110uro Crnadak sa svim gradskim zastupnicima, saborski poslanici Erazmo Bar\u010di\u0107, Andre Bakar\u010di\u0107, Fran Folnegovi\u0107, Eugen Kumi\u010di\u0107, \u0160ime Mazzura, Tito O\u017eegovi\u0107 i Josip Zori\u0107. Sve\u010danosti su nazo\u010dili rektor Sveu\u010dili\u0161ta Pilar s \u010ditavim Senatom i brojnim profesorima, \u010dlanovi Trgova\u010dko-obrtni\u010dke komore, predstavnici Matice hrvatske, odbori svih gradskih dru\u0161tava kao i poslanici Ljubljane, Karlovca, Siska, Kri\u017eevaca, Samobora, Jastrebarskog i dr.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Juraj Posilovi\u0107, senjski biskup (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Muzej grada Zagreba). Od 1894. godine zagreba\u010dki nadbiskup.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Janko Pavle\u0161i\u0107, pomo\u0107ni biskup zagreba\u010dki (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Dr\u017eavni arhiv u Zagrebu)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Ivan Von\u010dina, politi\u010dar (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Gradski muzej Karlovac). Isprva Strossmayerov politi\u010dki istomi\u0161ljenik, pri raskolu Narodne stranke priklonio se ve\u0107inskoj proma\u0111aronskoj struji. Od 1882. do 1885. godine predstojnik Odjela za bogo\u0161tovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Akademik Pavao Muhi\u0107, pravnik, sveu\u010dili\u0161ni profesor (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Hrvatski \u0161kolski muzej). Predstojnik Odjela za bogo\u0161tovlje i nastavu od 1871. do 1881. godine. Kasnije predsjednik Akademije.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Grof Miroslav Kulmer ml. (iz: Dom i sviet<\/em>, 1891.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Ivan Trnski, knji\u017eevnik (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Muzej grada Zagreba). Jedan od istaknutih dionika hrvatskoga narodnoga preporoda. Kasnije predsjednik Matice hrvatske i prvi predsjednik Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Stjepan Ilija\u0161evi\u0107, pedagog i pjesnik, kanonik \u010cazmanskoga kaptola u Vara\u017edinu (iz: Vienac<\/em>, 7. 4. 1883.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Fran Folnegovi\u0107, politi\u010dar (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Muzej za umjetnost i obrt). Od 1875. do 1897. godine saborski zastupnik Stranke prava, no sklon suradnji s Neodvisnom narodnom strankom.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Eugen Kumi\u010di\u0107, knji\u017eevnik i politi\u010dar, saborski zastupnik Stranke prava (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Muzej grada Zagreba)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Pismo Upravnog vije\u0107a Dru\u0161tva za tjelovje\u017ebu Hrvatski sokol Predsjedni\u0161tvu Akademije u vezi s posudbom stolaca, 29. 10. 1884. (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Arhiv HAZU). Dru\u0161tvo odobrava posudbu stolaca za potrebe sve\u010dane sjednice 9. studenoga, uz uvjet da im se jo\u0161 istoga dana vrate, vjerojatno kako bi se rabili na ve\u010dernjem koncertu u Gradskoj streljani.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Eugenija (Gjena) Vojnovi\u0107, k\u0107i Koste Vojnovi\u0107a (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Hrvatski dr\u017eavni arhiv)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Strossmayeru je, uz ljubak kratak govor, cvije\u0107e uru\u010dila kontesa Eugenija Vojnovi\u0107, k\u0107i Koste Vojnovi\u0107a. Zahvaliv\u0161i, biskup je oti\u0161ao u pokrajnju prostoriju kako bi odjenuo ruho u kojem \u0107e obaviti obred blagoslova Pala\u010de na hrvatskom jeziku dok s drugog kata odjekuje duhovna glazba u izvedbi pjeva\u010dkih dru\u0161tava. Novinski napisi nisu suglasni ni oko broja ni im\u00e9n\u0101 sve\u0107enika koji su mu asistirali: Pozor<\/em> navodi biskupova tajnika Cepeli\u0107a i dr. Ivana Bujanovi\u0107a te prebendare Ko\u0161\u0107eca i Rihtari\u0107a, od kojih je jedino potonji, uz prebendara Pliveri\u0107a, spomenut u Narodnim novinama<\/em>. Svukav\u0161i obredno ruho nakon posve\u0107enja, Strossmayer je, kao pokrovitelj Akademije, sjeo u predsjedni\u010dki stolac. Zdesna mu se smjestio Ra\u010dki, a slijeva tajnik Bogoslav \u0160ulek. Uz Ra\u010dkoga je sjedio drugi tajnik Petar Matkovi\u0107, dok su uokolo mjesta zauzeli ostali \u010dlanovi Akademije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Petar Matkovi\u0107, geograf, sveu\u010dili\u0161ni profesor i knji\u017eevni tajnik Akademije (vlasni\u0161tvo\/imatelj: g\u0111a Jasmina Reis \/ Obiteljski muzej \u201eKu\u0107a \u0160enoa\u201c)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kad su utihnule aklamacije Strossmayeru, otvoriv\u0161i sve\u010danu sjednicu, Ra\u010dki je pro\u010ditao prikladan govor<\/a>,<\/span> u kojem je, uz razlaganje razvitka znanosti i umjetnosti, govorio o biskupovim mecenatskim pothvatima i zahvalnosti naroda na svim dobro\u010dinstvima kojima ga je zadu\u017eio. Nakon njega je nadahnuto zborio preuzvi\u0161eni pokrovitelj, a gotovo dvosatno je obra\u0107anje okon\u010dao blagoslivljaju\u0107i prisutne i progla\u0161avaju\u0107i Galeriju otvorenom. \u010cesto je bio prekidan odu\u0161evljenim klicanjima i pozdravljanjima publike. Za \u201eakademi\u010dku sbirku umjetnina\u201c darovao je medalje pape Lava XIII., iskovane u \u010dast velikom slavenskom hodo\u010da\u0161\u0107u u Rim 1881. godine, te dva iluminirana rukopisa na pergameni: misal iz 14. stolje\u0107a i Liber officii Beatae Mariae Virginis<\/em>, poznat kao Strossmayerov \u010dasoslov<\/em>. Me\u0111u okupljenima su se prolomili usklici odu\u0161evljenja, a potom je uime grada Zagreba \u2013 umjesto zbog bolesti sprije\u010denoga gradona\u010delnika Hoffmanna \u2013 kra\u0107im govorom zahvalio podna\u010delnik Crnadak. Nakon \u0161to je predsjednik Ra\u010dki zamolio gra\u0111anstvo da prednost pri obilasku Galerije ustupi najuglednijim i \u201evanjskim\u201c gostima, sam ih je biskup, u pratnji Izidora Kr\u0161njavog, poveo na drugi kat. Ravnatelj je Galerije u cijelom protokolu imao vrlo diskretnu ulogu, dok je Boll\u00e9, prema pisanju tada\u0161njeg tiska, le\u017eao bolestan u postelji. Razgledavanje zbirke potrajalo je \u010detvrt sata, nakon \u010dega se biskup, pra\u0107en klicanjem mno\u0161tva kroz koje je prolazio, vratio u svoje privremeno boravi\u0161te. Odav\u0161i mu po\u010dast pod balkonom pala\u010de Vranyczany, razi\u0161la su se dru\u0161tva pod zastavama, a potom i brojni okupljeni na Zrinskom trgu. Sve\u010danost je okon\u010dana oko 13 sati.<\/p>\n\n\n\n

U barunovu je domu potom uprili\u010den ru\u010dak za dvadesetak uglednika koji su nazo\u010dili sve\u010danoj sjednici. Uloga stoloravnatelja pripala je kanoniku Veberu, koji je predvodio brojne zdravice. Osim kralju i dinastiji, nazdravljalo se u \u010dast svih okupljenih, a posebice biskupa i velikodu\u0161nog doma\u0107ina.<\/p>\n\n\n\n

I ju\u010der u podne bija\u0161e sjajan, rek bi oficijozan objed kod presv. gosp. baruna Ljudevita Vranycanya. Kod objeda bijahu prisutni pokraj preuzv. gosp. biskupa Strossmajera podmar\u0161al grof Gjuro Jela\u010di\u0107, bar. Dragan Vranicany sa suprugom barunicom Ivkom, barun Vladko Vranycany, odjelni predstojnik Dane Stankovi\u0107 i Ivan Von\u010dina, biskup dr. Gjuro Posilovi\u0107, Hranilovi\u0107 i Janko Pavle\u0161i\u0107, predsjednik akademije dr. Franjo Ra\u010dki, rektor sveu\u010dili\u0161tni dr. Gjuro Pilar, podna\u010delnik grada Ljubljane Petri\u010di\u0107, podna\u010delnik grada Zagreba Gjuro Crnadak, zastupnik na carevinskom vie\u0107u dr. Vo\u0161njak, dvorski savjetnik i gr. zastupnik Badovinac, kanonik Adolfo Veber, odjelni savjetnik Janko Jurkovi\u0107, svu\u010dili\u0161tni profesori dr. Kosta knez Vojnovi\u0107, i dr. Fran Vrbani\u0107, veletr\u017eac iz Karlovca Turkovi\u0107, tajnik biskupa djakova\u010dkoga Cepeli\u0107, te akademik i tajnik Radoslav Lopa\u0161i\u0107.

Da se je kod objeda gdje je bio stoloravnateljem g. kanonik Veber, redao niz odu\u0161evljenih i krasnih zdravica bilo bi suvi\u0161no spominjati. Razumieva se po sebi, da su pokraj zdravice nazdravljene Njegovim Veli\u010danst[v]om i prejasnoj dinastiji, najodu\u0161evljenije prihva\u0107ene zdravice preuzv. gospodinu biskupu Strossmayeru i presvietl. gospodinu doma\u0107ini. Napose nam je jo\u0161 iztaknuti zdravicu nazdravljenu po stoloravnatelju preuzv. gosp. grofu Gjuri Jela\u010di\u0107u uz koju je biskup Strossmayer nadovezao molbu, da gospodin grof prenos osta[n!]aka pokojnoga bana Jela\u010di\u0107a u novu obiteljsku grobnicu izvoli uprili\u010diti \u0161to sve\u010danijim na\u010dinom, te da \u0107e on sam do\u0107i pa makar pje\u0161ice, da blagoslovi grobnicu, a uvjeren je, da \u0107e i svi rodoljubi prisustvovati tomu \u010dinu, jer da to zahtieva uspomena na toga di\u010dnoga i slavnoga mu\u017ea. Brat pokojnoga bana grof Gjuro Jela\u010di\u0107 obe\u0107ao je odazvati se \u017eelji biskupovoj a prisutni pozdravi\u0161e tu izjavu osobitom zahvalno\u0161\u0107u.

Napokon nam je o ju\u010dera[\u0161]njem objedu jo\u0161 jednu radostnu zabilje\u017eiti. Kad je knez Kosta Vojnovi\u0107 nazdravio biskupu Strossmayeru kao zastupnik zemaljskoga odbora dalmatinskoga u ime Dalmacije, te naglasio, da je biskup kraj svih njegovih dobro\u010dinstva Dalmaciji ipak jo\u0161 nje\u0161to du\u017ean, a to je da ju jedanput glavom pohodi, izjavi biskup, da \u0107e ako Bog dade budu\u0107e godine zadovoljiti ne samo toj \u017eelji Dalma[l!]cije nego i \u017eelji srca svoga.
(iz: \u201eGostbe u baruna Ljudevita Vraniczanya\u201c, Pozor<\/em>, 10. 11. 1884.)<\/cite><\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Kanonik Adolfo Veber Tkal\u010devi\u0107, jezikoslovac, \u010dlan Akademije (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Strossmayerova galerija starih majstora HAZU)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U svrati\u0161tu K caru austrijanskom<\/em> nekolicina je pak patriotski nastrojenih vi\u0111enijih Zagrep\u010dana priredila objed za sedamdesetak gostiju iz drugih gradova, mahom vo\u0111a i \u010dlanova deputacija te saborskih zastupnika.<\/p>\n\n\n\n

Nije samo Zagreb slavio biskupa Strossmayera, nego i sva hrvatska domovina, dapa\u010de i susjedne pokrajine dalmatinska, slovenska i bosanska, i toj na\u0161oj do\u0161av\u0161oj bra\u0107i priredi\u0161e nekoji rodoljubivi zagreba\u010dki gradjani sjajan objed u dvorani prvog kata gostione k caru austrijanskomu. U dva sata sjedne oko stolova sedamdeset i pet odli\u010dnih lica, medju kojima bjehu vodje i nekoji \u010dlanovi deputacija, a poglavito i Slovenci, odaslanici biele Ljubljane, koja simpatijom prati sve dog[o!]djaje u nas. Predsjednik ovoga banketa bio je presvietli gosp. Fr. Pogledi\u0107 a stolaravnatelj na\u0161 obljubljeni senator Gjuro De\u017eeli\u0107, koj je niz zdravica zapo\u010deo zdravicom Njihovim Veli\u010danstvom kralju i kraljici. Svi gosti ustado\u0161e i dvorana zaori \u201e\u017divio!\u201c.

Naravno, da je odma iza one prve napitnice do\u0161la na red zdravica Josipu Jurju Strossmayeru, koji je na\u0161oj domovini upalio lu\u010d prosvjete a u na\u0161ih grudih baskrajnu ljubav i zahvalnost. Stola ravnatelj je znao zdravice nanizati kojim nitko nije mogao uzkratiti uzklik \u201e\u017eivio!\u201c \u017divila akademija ! \u017divio grad Zagreb ! \u017divili Slovenci ! \u017divili pravi zastupnici Hrvata na Rieci itd. pa \u017eivio na\u0161 rodoljubivi velika\u0161 baron Lujo Vranycany, kojemu je ta slava, \u0161to je visokomu gostu otvorio svoje kraljevskim sjajem uredjene dvorane.

Od strane primorskih gostiu zahvalio se je kratkim nu jezgrovitim govor rie\u010dki patricij i zastupnik naroda gosp. Erazmo Bar\u010di\u0107 i Fran Folnegovi\u0107, a od strane bratskog naroda slovenskog g. Hribar, ljubljanski gradjanin. Njegova besjeda je bila znamenita, jerbo je izra\u017eavala \u010duvstva, koja sav slovenski narod goji naprama Hrvatom, koji se raduju napredku hrvatskom i dive velikomu zna\u010daju na\u0161ega mecene, koji da bi mogao razpolagati sa milioni Makaya ili Vanderbilta, sve bi bez dvojbe \u017ertvovao na oltaru svoga hrvatskoga naroda. Izjave svih deputacija, naro\u010dito grada Siska po na\u010delniku g. Lovri\u0107u i zastupniku Pavlici, grada Kri\u017eevca po dru. Markovi\u0107u, grada Ljubljane po g. Vasi Petri\u010di\u0107u, grada Karlovca po g. Banjav\u010di\u0107u, te g. Ante Poli\u0107a dalmatinca itd. sve su ponosom napominjale neograni\u010denu simpatiju glavnomu gradu Zagrebu.(iz: \u201eBanket u svrati\u0161tu k caru austrijanskomu\u201c, Pozor<\/em>, 10. 11. 1884.)<\/cite><\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Erazmo Bar\u010di\u0107, politi\u010dar i odvjetnik (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka). U to doba prava\u0161<\/em>, no sklon suradnji s Neodvisnom narodnom strankom.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Svrati\u0161te K caru austrijanskom<\/em> (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Muzej grada Zagreba). U gostionici na prvom katu svrati\u0161ta, na poziv grupe vi\u0111enijih Zagrep\u010dana, objedovalo je sedamdesetak gostiju iz drugih gradova i pokrajina.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U 16 sati u Kazali\u0161tu je prikazana komedija Franjo barun Trenk<\/em> Josipa Eugena Tomi\u0107a, izvedbu koje je Strossmayer pratio od drugog \u010dina. I ondje je njegova prisutnost popra\u0107ena odu\u0161evljenim usklicima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Kazali\u0161na cedulja prigodne
izvedbe predstave Barun Franjo Trenk <\/em>\u00a0
9. studenoga 1884. (vlasni\u0161tvo\/imatelj: Odsjek za povijest hrvatskog kazali\u0161ta HAZU)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Niz doga\u0111anja uprili\u010denih u povodu dvodnevne sve\u010danosti zaklju\u010den je ve\u010dernjim koncertom u prostorijama Gradske streljane, \u010dija je velika dvorana nedugo nakon 19 sati bila ispunjena odli\u010dnicima. Jedan sat kasnije stigao je i biskup, na \u0161to su se oglasile fanfare, uz sveop\u0107e pozdravljanje ustajanjem i klicanjem. U tada\u0161njim novinskim napisima nije ostalo nezapa\u017eeno kako program \u201enije bio najsretnije sastavljen\u201c, premda je najve\u0107im dijelom bio uspje\u0161no izveden.<\/p>\n\n\n\n